petak, 30. studenoga 2012.

Pritisak školskog programa


Kada razgovaramo o školi i problemima s kojima roditelji susreću, mnogo puta problemi izlaze iz toga da ili školski program ide prebrzo ili presporo.  Mi smo imali taj problem kad su moji dečki bili u školi (s matematikom) i jedva sam čekala da dođu doma kako bih mogla "popraviti" taj problem.  Međutim kako smo krenuli sa školovanjem, odmah sam počela osječati pressing: 

MORAM ZAVRŠITI ŠKOLSKI PROGRAM!



Moramo ispuniti sve stranice u udžbeniku!!!  Ove godine sam stala i pitala se: Zašto?
Ako on nije naučio (i nije mu sjelo gradivo iz prethodne stranice, zašto ići dalje?). Ali s druge strane, ako su naučili gradivo, ispitivala sam ih i sve znaju ali ostalo im je 3 stranice za napraviti zašto ih mučiti s tim dodatnim stranicama (dosađujem ih!) Zašto jednostavno ne idem dalje na nešto novo?

Ne kažem da bacite školski program kroz prozor.  Nije loš, đapače, kvalitetan je, ali on je napavljen za učitelje koji moraju raditi s 30 različitih učenika koje su svi na raznim nivoima i oni moraju to sve pokriti (i moraju 45 min i 179 dana ispuniti nečim!). Lijepota ŠKK jeste da vi možete ići koliko brzo ili sporo želite.  Ako vam nešto nije potreban, izbacite (Mi smo prvih 15 lekcija iz hrvatskog preskočili s Divnom zato što je već čitala i pisala kad je ušla u 1 razred i smatrala sam da je skroz ispod njezinog nivoa) .  S  druge strane, moja je mama kad nas doma podučavala skužila da bi se moj brat mućio uzasno s matematikom cijele godine, ali kad bi sljedeće godine radili ponavljanje gradiva iz prethodne godine, sve bi mu sjelo.  Ona je odlučila pokušati njega učiti samo iz matematike jednu godinu u nazad i sve je bilo super otada!  Jednostavno on nije bio spreman za matematike svog uzrasta.  I šta mu je falilo? Ništa...  na kraju krajeva, sve je lijepo naučio i to bez velikog stresa i muke!

Samo želim reći da program nije toliko bitan koliko proces učenja i da je naučeno gradivo.  Ako ste 
to postigli, (ako su sve naučili), a niste sve ispunili u radnoj bilježnici KOGA BRIGA?!
Na kraju krajeva, najvjerojatnije su se i više zabavljali DOK su to sve naučili!  haha. 

ZABAVLJAJTE SE I UŽIVAJTE U UČENJU!!!

ponedjeljak, 19. studenoga 2012.

Bolje milom nego silom!

Znam, nisam pisala prošlji tjedan ni tjedan prije toga...  morate mi oprostiti, ali jednostavno...  nisam stigla. Puno sam vremena uložila u školovanje i sad ću vam ispričati koji je (do sad) bio rezultat toga.

Prošlji blog je bio o tome kako sam bila impresionirana sa školom prirode i kako sam shvatila koliko trebam uvesti više taj stil učenja u našu školu doma... Puuuuuuno sam razmišljala i mozgala...
i dobila sam neke fakat dobre ideje.

Umjesto ponavljanje za stolom...


Za hrvatski inače odvojim jedan dan u tjednu kad učim gramatiku i pravopis posebno sa svakom djetetom. Ponedjeljkom radim s Filipom, utorkom s Lukom i srijedom s Divnom.  Ako vidim da im neko pravilo nije sjelo pokušavam smisliti neku igru kako bi to vježbali više. Npr. Luka nije mogao skužiti (i još uvijek mu je teško) niječice  i koje su spojene i koje nisu.  Napravila sam puno karata na kojima sam napisala "Ne" i "Ni" i riječi "sam", " će", "hoda", "dostaje", "pjeva" itd.  Uzela sam karte s Ne i Ni i objasnila mu, "ove su niječice".  Zatim, trebao  je spojiti niječicu s riječi i ili poklapati ako se piše zajedno ili ostaviti razmak ako se piše odvojeno.


Kod vježbanja punkcije, možete napisati (ili samo izgovoriti) rečenicu i tražiti da dijete s tjelom na podu napravi oblik, točke, uskličnika ili upitnika. 

Filipu je malo teže palo muški, ženski i srednji rod.  Ja sam onda (i moram reći da ovo nije moja 
ideja, već ideja jedne moje frendice :) ) napisala na kartama puuuuuno riječi raznih roda  i trebao je u skupine razdvojiti muški, ženski i srednji rod.


Kod matematike smo ponavljali na sljedeće načine:

Vježbanjem!
Šta?  Da, dobro ste čuli, vježbanjem,  Čula sam da djeca bolje uče kad čitaju, pričaju i miču tijelom sve u isto vrijeme!  Mozak brže radi i na taj način bolje pamti!

Ugl, svom sinu sam zalijepila na ormaru u sobi u stupcima sve produkta pojedinih brojeva koje treba naučiti iz tablice množenje. (npr, broja 2: 2,4,6,8,10,12,14,16,18,20,22,24) Svaki dan, treba  vježbati svaki stupac po 5 puta (skakanjem, sagibanjem... ima razne vježbe koje možete raditi koje nisu prezahtjevne...)


Igra memory
Na jedne karte napišite zadatak i na druge odgovore i trebaju okrenuti ispravan par. (mogu i takvu igru igrati sami tako da samo spajaju odgovarajuće karte).  Imam predivnu prijateljicu koja zna izraditi prekrasne igre za svoju djecu.  Na jesen izradi im igre u obliku bundeva i jabuke, ili lišće jesenskih boja...  Za Božić u obliku bora i ukrase za bor ili snijegovića...    Takve stvari ne pomažu samo da djeca bolje uče i pamte, nego im i govore LJUBAV!!!


Kad smo ponavljali za povijest igrali smo sljedeće igre:

Pictionary
Znači dajemo im događaj, mapu, što god iz povijesti i oni to moraju nacrtati i drugi moraju pogoditi
što je.


Pantomima
Isto kao kod Pictionary, dala sam im događaj iz povijesti i trebali su to odglumiti dok drugi pogode.


Također kod povijesti, nakon nove lekcije smo nekada umjesto da pišemo radne listove ili napišemo
u tekama, odglumili bismo čitavu lekciju.  To je bilo (čak i meni) toliko zabavno i zapamtili su to sve tako dobro!


Za bilo koji predmet možete igrati ove igre:

Crna kraljica:

(Mi zapravo igramo Američku verziju Crne kraljice- Mother May I. hahaha). Pitam pitanje iz
naučinog gradiva.  Ako točno odgovore onda mogu napraviti toliko koraka (moraju
zapamtiti pitati "Mother May I" prije nego što zakorače ili idu natag skroz na početak).  Kada stignu do cilja (mi igramo skroz dok svi ne stignu na cilj) dobiju bonkas ili čips ili nekakvu finu nagradu.

Vješala:
Pitam pitanje i ako znaju odgovor onda dobro ako ne znaju nacrtam glavu, tjelo, ruke, itd.




Evo, to su neke ideje koje sam osobno implementirala i vidim dobre rezultate.  Djeca vole učiti (čak ona koja nisu "štreberi"). Ali sjediti za radnim stolom i pisati, pisati, pisati može biti toliko dosadno!  Čemu toliko pisanja?  Čisto da možemo negdje pohraniti njihove radove i reći, gle, oni su to napravili?  Pa, zar nije puno bolje da tu istu vježbu rade na zabavan način? Možda ne možemo pohraniti tu igru u neki fajl negdje ali ONA to budu sigurno pohranila gore negdje u svom pamćenju!!!  Zar nije to bit školovanja? Istina je ta stara izrekla:   "Bolje milom nego silom"! 



ponedjeljak, 29. listopada 2012.

Stilovi učenja

 
"Marko daj sjedi mirno!  Marko, molim te! Sjedi na guzu noge naprijed.  Marec, ajde slušaj me.  Marko... Marko....  MAAAAARKOOOO!
Je li je vam ova priča poznata?  Meni je.  Imam 4 djece i dvoje od njih koje su malo življe.  U nekim trenucima, pitala sam se, imam li hiperaktivo dijete?  Drugi su mi rekli da možda ima ADHD (a ja baš ne vjerujem u to...  baram ne kako danas daju svakom drugom dijetetu takvu diagnozu).  Ja sam govorila, ono jednostavno ima problem s disciplinom i samokontolom (što je istina).  Ali onda sam ovaj vikend doživljela nešto nevjerojatno...

U petak smo išli na izlet u Severin na Kupi gdje je Društvo prijatelje Biblije održalo jednodnevnu školu  prirode na temi "Znanost svijeta". Bili smo večinom vani i djeca su (zajedno s roditeljima) učila o vrstama zemlje, mineralima koje se nalaze u zemlji, vrstama kamenja...  Bilo je tako zanimljivo i otkrila sam nešto:  Dijete za koje sam mislila da ima duuuuugu koncentraciju koje može jako dugo sjediti, čitati, pisati i učiti je poludjelo!  Bilo je posvuda, pričalo bez dizanja ruke i generalno smetalo (ne zato što je htjelo biti zločesto nego je jednostavno bilo preuzbuđeno) i dijete za koje sam mislila da je "hiperaktivno" je bilo tiho, koncentrirano i toalno SVE upilo.  ŠTO SE DOGODILO????



Pa zapravo, znala sam što se to događa ali svejedno, ovo mi je bilo prvi put da sam vidjela vlastitim očima unčinke raznih stilova učenja i užasno mi je bilo zanimljivo gledati.

Znači, teorija je da neka djeca jako dobro uče iz knjiga i neka igrama, neka slikama i neka iz napisanih materijala...  Neću puno pisati o tome jer smatram da nisam u tome dovoljno upućena osim da sam par puta čitala o tim raznim stilovima učenja i već bila odlučila da od moje djece, jedno audio/vizualno uči, jedno je  vrlo očito kinestetičko (što znači da uči od iskustva, igara, diranja...  cijelo tijelo mu treba biti uključeno u proces učenja. Npr, kad radi matematiku ili sluša priču ono MORA micati nogama naprijed/nazad:) ) i  jedno je više tip čitanja- pisanja.

Koliko god sam znala da mi je to dijete tip koji uči kinestetički nisam znala kako da to uključim u naše školovanje doma.  Ja sam osobno više audio-vizualni tip- pokaži mi jednom i već znam, manje- više.  Ova škola prirode u Severinu na Kupi je bila totalno kinestetička, ali su također kombinirali sve druge stilove učenja!

Djeca bi na kratko učila neku priču ili pojam i na taj način bi učila ona djeca koja uče audio/vizualno

 
                          u učenju pojmova aktivno su uključili djecu- za one koje uče kinesteički

 
bili su i natpisi na papirima za djecu koja uče kroz čitanje i pisanje.
 
 
                                                                       Igrali su igre




                                                                   i istraživali



Bilo mi je toliko bogato iskustvo! Već imam ideje za buduće nastave i jedva čekam staviti ono što sam naučila u praksu!

Dakle, ako ste obeshrabrene i mislite da vaše dijete ne uči dovoljno, pročitajte çlanak koje sam tu linkala, možda samo trebate malo promjeniti tehniku.  :)

ponedjeljak, 15. listopada 2012.

Standardizirani ispiti


Jedno pitanje koje me stalno kopka je da li su moja djeca na razini škole u HR-oj?

Ne mislim da trebamo raditi sve kao što škola radi, niti da je nužno koristiti iste materijale, ali svejedno želim znati jesmo li na istoj razini.  Meni je to vrlo bitno, jer što ako se ja razbolim ili zbog nekog drugog razloga moram vratiti djecu u školu?  Ne želim da oni imaju poteškoća.

Smatram da ako sam odgovorna mama, na neki način budem provjerila SVOJ rad, testirat ću da li valja.

U Hrvatskoj ne postoji tzv. standardizirani ispiti.  Postoji jedino nacionalni ispit koje bi djeca možda mogli dobiti negdje oko 6. razreda. (i jedna pozitivna stvar je da možete dowloadati ispite od 2009. g i koristiti ih kao nekakvo mjerilo). Jedini je problem da ako već do tada nismo sistematski ispitivali svoju djecu (baram svakih 4 god) do 6. razreda možemo puno toga propustiti (ne mora značiti, ali može se dogoditi) i imati previše toga za nadoknaditi.

Ako vaša djeca imaju dobro znanje engleskog jezika onda imate par stranih  izvora od kojih možete nabaviti standardizirane ispite.  Možda ih ima više, ali za ova dva izbora znam da su kvalitetna.  1. Stanford Acheivement Tests 2. Calafornia Acheivment Tests.  Ako ne možete svoju djecu ispitivati na engleskom, onda je moj prijedlog vama da zamolite učitelja/icu iz obližnje škole za završne ispite.  Objasnite mu/nju da želite provjeriti znanje vašeg djeteta i ako je učitelj normalan :) vjerujem da će vam izaći u susret. Samo je važno pitati na vrijeme i ne doći kad su u velikoj gužvi.

Ugl. ispitivanje je možda u našim slučajevima malo problematično, ali (kao kod svakog problema) sve se može ako se hoće!



utorak, 9. listopada 2012.

Svjedočanstvo iskusne mame-učiteljice

Upoznala sam mamu-učiteljicu, Sandru Novak, kroz facebook prije nekih, možda, 8 mjeseci.  Mjenjale smo ideje (ona bi mi ispričala što ona radi koji kurikulum koristi, itd. i ja bih s njom podjelila što učim...) Kad me je kontaktirala krajem ljeti ove godine zato što namjeravaju kao obitelj doći u Zagreb i pitala što ima zanimljivog za vidjeti (jer bi htjela djecu voditi na neke izlete) dogovarale smo se da bismo se mogle  nači na kavu.  Odmah sam ju nakon tog susreta zamolila da mi bude "guest blogger" i da nam ispriča svoju priču, jer sam bila toliko ohrabrena dok smo razgovarale. 

Dakle, napravite si kavicu  i počastite si s par kekiča ili kolačem (ako niste na djeti) i uživajte u ovu jako zanimljivu, istinitu (i gramatički najtočniju ;DDD)  priču.




JA: "Ja sam Sandra Novak, a ovo su Sven, Stefani, Mario, Fran i Adrian."

 Nenamjerni prolaznik: "I svi su Vasi?"-sa izrazom lica koji jasno govori da su nesto slicno vidjeli samo u crno-bijelim filmovim.

 Ja: "Da, svi su moji!"-odgovaram ja ponosno."Sven je vec punoljetan, Stefani ima 16 godina, Mario 14, a Fran i Adrian 9."

 Nenamjerni prolaznik: "Blizanci? Divno! Bas su slatki, a u koju skolu idu?"

 Ja:"Ja ih skolujem kod kuce."

 Nenamjerni prolaznik: "Kod KUCE!!??", u glasu mu se mogao cuti prizvuk uzasavanja na takvu ideju. Oci su mu se sirom otvorile, dok su mu se kapljice znoja lagano stvarale na celu. "Kako kod kuce? Jeste li profesor, nastavnik?"

 Ja: "Ne! Ja sam 'samo' majka. Vidite, ja zelim dati svojoj djeci najbolje obrazovanje koje mogu, u ovom trenutku to je obrazovanje kod kuce. Takvo obrazovanje ih uci da misle, pronalaze, istrazuju, zavole ucenje, kao sto je i Einstein..."

 Nenamjerni prolaznik: "A socijalizacija, a diploma, a fakultet, a ...?"


 Ovo je jedan od mnogih scenarija s kojima sam se susretala gotovo svakodnevno u našoj, vec 18 godina, dugoj karijeri školovanja kod kuce.

 Ne, ja nemam problema s matematikom, mogu zbrajati, i doista, pocinjem obrazovati svoju djecu vrlo rano. S školom pocinjemo od vremena kad dijete može samostalno sjediti na kahlici.
Zapravo, pocinjemo još i nekoliko mjeseci ranije s koordinacijom ociju i ruku, vježbama nogu i ruku masažama i sl. (više o svemu možete procitati uskoro u mojoj knjizi ...)
Kada je Sven navršio sedam godina morala sam donijeti odluku; da li da nastavimo s školovanjem kod kuce,u kojem je neizmjerno uživao, i vec postigao veliki napredak (zbog mog posla puno smo putovali,i jedini nacin na koji sam mogla smiriti svog hiperaktivna, disleksicnog djecaka duže od dvije minute je bila matematika. Rješavao je zadatke zbrajanja i oduzimanja s 5, 6 cak i sedam znamenki dok smo putovali), ili da krene u javnu školu?
Kada je došlo vrijeme testiranja za prvacice, zamolili smo odgovorne profesore da ga se testira za naprednije razrede te ako prodje testove da se upiše u 2 ili 3 razred, ovisno o rezulatima. Dobili smo jasan i glasan odgovor, NE.

Moje sumnje su se ubrzo obistinile, Sven se dosadjivao u školi, sav taj materijal je vec davno prosao i nije bilo izazova. Ako znate ista o hiperaktivnoj djeci, onda definitivno znate da im je potreban konstantan izazov/poticaj na razmisljanje. Pošto je jako društveno dijete brzo je stekao prijatelje i postao popularan u razredu, no usprkos tome ubrzo mu je dosadila matematika, skola i sve skupa, jer mu nije predstavljala nikakav izazov.

 Uciteljica mi je rekla da je svoje 45 minutne zadatke iz matematike rješavao u 15 min, a ostatak vremena pomagao drugoj djeci kojoj su zadaci predstavljali problem.
U tom trenutku sam se definitvno odlucila nastaviti s školovanjem kod kuce.
Tijekom godina upisali smo nekoliko škola koje su nudile razlicite programe školovanja kod kuce te na kraju se odlucili za HomeLife Academy.
Potrebno mi je bilo nekoliko mjeseci da bih mu obnovila ljubav prema ucenju i istrazivanju (obrazovanju) kao što je to bilo prije. Uspjela samo do neke mjere, ali to više nije bilo kao prije.

Kako su godine prolazile imala sam priliku i blagoslov sresti mnoge homeschoolers i nauciti vrijedne lekcije o školovanju kod kuce. Primjenjivala sam razlicite savjete veterana zajednice školovanja kod kuce, dok konacno nisam našla ono što odgovara mojim nastavnim metodama, kao i stilu ucenja moje djece.

 Sada koristim spoj razlicitih materijala, fokusirajuci se uglavnom na aktivno ucenje (ucenje istraživanjem, više o tome možete citati u mojoj knjizi ...), te koristeci living books kao glavni fokus našeg ucenja (što cini djecu željnom citanja i ucenja, imam nekoliko strastvenih citaca u obitelji koja je doslovno proždiru dvije ili više knjiga / romana tjedno istivremeno ne zanemarujuci ostale školske predmete).

 Naša škola se sastoji od mnogih eksperimenata, kreativnog izražavanja, prakticnog rada i obuke, i što je najvažnije s naglaskom na razvoj pojedinacnog talenta svakog djeteta.
Nakon nekoliko godina došlo je vrijeme za drugu važnu odluku. Da li ce se djeca školovati kod kuce i kroz srednju školu?

 Kao i sa ostalim stvarima u životu, dobro smo promislili, te odlucili saznati što više o našim mogucnostima.
Našli smo mnoge opcije srednjoškolskog obrazovanja putem intereneta, no mi smo htjeli nešto drugo, nešto što je prihvaceno u Hrvatskoj i što ce otvoriti što više mogucnosti za nasu djecu u buducem životu.
Naišla sam na Cambridge i saznala da oni imaju kao opciju (u cijelom svijetu) za registraciju privatnih kandidata za testove.
Ako kandidat prode svih 7 predmeta, automatski dobiva medjunarodnu Cambridge diplomu za završeno srednjoškolsko obrazovanje (opce obrazovanje, kao opca gimnazija).
Kao što je svima poznato Cambridge je svjetski autoritet u obrazovanju.

 Sven je završio svoje testove u X gimnaziji u Zagrebu, te je u mogucnosti upisati se u bilo kojem sveucilištu po svom izboru u Hrvatskoj i svijetu s tom diplomom. On je upravo odlucio da se preseli u SAD-u i dalje studira IT.

Važno je znati da se IGCSE testovi mogu sprovesti u bilo kojoj zemlji, a ne samo u Hrvatskoj, jedini uvjet je da se svih 7 predmeta testira u roku od 13 mjeseci od prvog dana testiranja. Možete vidjeti više informacije o www.cie.uk.org, ili možete me kontaktirati za više informacija na: croatianterry@yahoo.com


ponedjeljak, 17. rujna 2012.

Krivuja učenja



Ići s dva "učenika" (koje sam imala prošlije godine) na četiri ove godine mi je bilo dosta teško.  Činilo mi se da gubim dosta vremena i da smo stalno u nekoj strci i nemiru...
Istina je da na početku godine uvijek treba otpr. mjesec dana da se sve smiri i da baš krenemo učiti kako treba. Ali bila sam doslovno iscijeđena na kraju svakog dana i nisam bila zadovoljna sa stvarima kako idu.  Počela sam razmišljati o načinu kako radimo i da li bih mogla bolje planirati sat ili nešto učiniti kako bi oni bili mirniji- da ih ja unčikovitije učim.
Kontaktirala sam jednu poznanicu koja je iskusna "mama-učiteljica" i dala mi je jedan vrlo jednostavan ali jako dobar savijet:
"Najveći blagoslov dolazi kad "treniramo" djecu da čekaju svoj red".

Ja inače ne funkcijoniram dobro kad djeca uče različite predmete na isto vrijeme.  Poznajem mame koje to rade i za njih to jako dobro funkcijonira.  Znam jednu mamu čije jedna kći uči matematiku (jer je u tome dosta samostalna) dok s mlađom kćeri uči jedan drugi predmet, jer ona treba više pomoći.  Možda bi to vama pomoglo...  meni to ne ide izgubim se u rasporedu i više ne znam što sam radila ni što trrebam dalje.  Inače volim kad svi radimo isti predmet u isto vrijeme. Neki predmeti možemo učiti skroz skupa- npr. povijest.  Učimo iste informacije a mlađima dajem jednostavnije zadatke dok Filipu dajem malo proširenije zadatke.  Ali matematiku i pravopis je malo teže učiti zajedno. Pogledala sam te predmete  i procijenila ih- tu su stvari koje moram ipak objasniti i raditi sa svakome pojedinačno, ali ima i stvari koje mogu manje više samostalno raditi.  Npr. u matematici: Filip treba svaki dan ponoviti tablicu množenja i Luka igra neke igre koje mu pomažu učiti zbrajanje i oduzimanje, dok Vjera igra s brojalicom.  To mene oslobađa da radim s Divnom  5-10 min i dok ona samostalno radi zadatak u radnoj bilježnici, kratko radim brojeve s Vjerom.  Filip i Luka su do tada već gotovi i manje- više uvijek bude da jedan vježba već naučeno gradivo dok drugi treba učiti nešto novo. (Rijetko kad uče nešto novo u isti dan, ali ako se to dogodi ili ako netko ranije završi svoj samostalni zadatak onda imamo trenutak da vježbamo strpljenje- što gradi naš karakter i to nikad nije gubljenje vremena).

Ovo mi sad funkcijonira i dobro nam ide.



Druga stvari koja mi je pomogla je nešto što smo muž i ja nekako zajedno smislili- nagradna tablica.
Na toj tabljici sam napisala ime svakog dijeteta i ime svake nastave (imamo ih 10 svaki dan).
Postoje 3 stvari koje očekujem od njih na svakoj nastavi:

1. Trebaju uredno obaviti svaki zadatak.
2. Trebaju imati dobar stav.
3. Trebaju biti mirni i poštivati druge.

Ako ispune te tri stvari skroz do kraja nastave dobiju plus  ako ne ispune sve točke dobiju minus. Ako na kraju dana imaju 7 pluseva, dobiju malu nagradu (to može biti nešto zbilja malo kao čokoladicu ili par bombona).  Ali nama je samo pomisao na neku nagradu na kraju dana toliko pomoglo!  Imamo više mira i Filipov rukopis je PUNO poboljšao!  :)))

Ugl. dalje učimo i djeca i mama! :D


By The Way, otvorila sam facebook stranicu pod imenom Hrvatski co-op homeschoolaraca.  Stranica je za obitelji koje rade školovanje kod kuće ili za obitelji koje su su zainteresirane za to.  To je mjesto gdje možemo si međusobom pomoći, podržavati jednog drugog i djeliti svoje ideje- što nam dobro ide i što nam baš ne ide.  Dobro ste došli!






ponedjeljak, 10. rujna 2012.

Ima nas više sada!

Evo, u petak smo mi Dučići završili svoj drugi tjedan škole i mislim da nam stvari konačno idu malo glače (uvijek treba malo vremena da čovjek "uđe u đir" poslije ljeti :D).  Drago mi je reći da nas ima malo više ove godine.  Ima nas najmanje 5 obitelji (6 s nama Dučićima) koji je krenulo školovati kod kuće ove godine! To su obitelji za koju osobno znam (ljudi koji su me direktno kontaktirali i tražili pomoć oko upisa, itd.).  Ne znam da li nas možda ima više, ali za početak mislim da je to ODLIČNO! 



Ugl. htjela sam da imate priliku čuti malo od drugih mama koje to rade.  Danas ćemo ćuti od dvije mame koje su rekle kako im je prvi tjedan škole završio. 

Prva mama, P.N. je inače bila iskusna profesorica.  Ona i sin su bili nakon prvog tjedna vrlo zadovoljni sa krajnjim rezultatom.  U petak je rekla: "Bilo je dobro, ali neobično i novo. sve smo stigli prema planu... ono što sam iz prvog tjedna nastave kod kuće vidjela da sam ja najviše "naučila"... Metodika nastave nema veze s onom u školskoj učionici. To je sigurno. Uglavnom, jako zanimljivo iskustvo nakon što sam predavala u školi :)" 
Kad ju je netko pitao:  "što postižeš sa homeschoolingom?"  Njezin odgovor je bio:  "Odgoj i naobrazbu :) Nama u Hrvatskoj je to teško shvatiti, ali škola je jedno od mjesta stjecanja naobrazbe, ali nije jedino. Za neke je to, istina, jedini i najbolji izbor, ali isto je i sa homeschoolingom. A na odgoj gledam kao isključuvo H. i moju odgovornost." 
Na pitanje: "a socijalizacija djeteta?" On je odgovorila: "Da, koplja se uglavnom lome oko socijalizacije, kvalifikacije za držanje nastave i kvalitete podučavanja. Moj cilj nije dokazivanje ili argumentiranje već sprovesti u život viziju koju H i ja imamo za svoju obitelj. U najmanju ruku im treba druženje. I izolacija nije cilj i mislim da išta ekstremno nije dobro koliko god bilo opravdano. V ide na atletiku i druži se s drugom djecom i sigurno je da to djeci jako treba. Ali isto mislim da će biti prilike da izgrađuje karakter. :)"

Druga mama  D.K. je rekla:  "Mi smo i prije škole učili slova, brojeve, zbrajanje tako da smo samo nastavili sa time. Samo što je sada prisutan taj osjećaj da smo u školi. Služimo se knjigama za 1. razred,  a njihov glavni sadržaj je naučiti čitati i pisati, jer to je temelj i naravno ljepo ponašanje i dobro ophođenje prema sebi i drugima što mi uvijek usađujemo u svog sina. Ja ništa ne forsiram u učenju i ima vremena i on tako najbolje uči i to je prednost home scoolinga.  Pošto smo u maloj sredini i jedini koji tako uče svoje dijete, tu je dosta bilo objašnjavanja ( još uvijek ) ljudima, rodbini, okolini što je to home scoolin,g ali tu postajem pravi govornik i ne dam se, čvrsto stojimo iza svojih uvjerenja, a to je da želimo najbolje svome sinu!"

Znam da nije nikad lako probiti led i krenuti u nešto novo, ali uvijek je malo lakše kad nas ima baram 1 više. Znajte da smo mi mame u ovome zajedno i podržavamo jednu drugu. Vjerujem da će nas biti i više u budučnosti pa nam bude malo lakše.  Danas nemam ništa drugo za reći osim:  Bravo PN i DK!  Ponosna sam na vas i samo naprijed! 

ponedjeljak, 3. rujna 2012.

Škola je opet tu

Znam da cijelo ljeto nisam ništa  pisala, ali jednostavno nisam znala o čemu bih pisala.  Imala sam puno ideja, međutim, htjela sam ih prvo provesti u praksu prije nego što sam pisala o njima. Puno sam radila preko ljeta i sad je prvi tjedan škole iza nas (zbog obiteljskih obaveza, krenuli smo tjedan dana ranije) i sad sam spremna prokomentirati...  :)))





Novi predmeti:

Kao što sam rekla prije kraja prošlje školske godine, izbacila sam predmet Priroda i društvo i umjesto toga učimo znanstvene predmete i povijest.  Ove godine smo krenuli s biologijom i drevnom povijesti (inače sam čula da je najbolje krenuti s povijesti od samog početka svijeta i učiti ju kronološki skroz do kraja tako da djeca dobiju cijeli pogled na povijest).  Ugl. učit ćemo ove godine povijest od postanka svijeta (5000 pr. Kr. do 400 n.e.) zajedno s biologijom. Sljedeće godine budemo učili o srednjem vijeku i ranoj renesansi dok iz znanstvenih predmeta budemo učili o planetu Zemlja i astronomiji. Godine poslije toga učit ćemo o kasnoj renesansi i ranom modernom dobu (1600- 1850 g.) i kemiju.  Nakon toga učit ćemo modernu povijest od 1850- do danas i fiziku. 


Za sada smatram da je dovoljno učiti znanstvene predmete samo 2 puta tjedno (utorkom i četvrtkom).  Iz biologije budemo učili 20 tjedana o životinjama, 10 tjedana o ljudskom tijelu i 6 tjedana o biljkama. Povijest učimo ponedjeljkom, srijedom i petkom.
Filip je ove godine krenuo u 4. r. pa smo dodali španjoski jezik u njegov program i oduševljen je s time! :D

Vanškolske aktivnosti:

Htjeli smo upisati djecu u neki sport (već imaju glazbene aktivnosti- Filip uči klavir svirati i Luka bubnjeve).  Kad smo gledali svoj raspored i kako bi im tjedan izgledao s glazbom i sportom, shvatili smo da bisu imali vanškolsku aktivnost skoro svaki dan i činilo nam se kao da je to previše za njih. Mislm da je dobro uvijek pitati se, "Što želimo postići?", "Koji je nam cilj?"  Što se glazbe tiće, već znamo da je naša namjera da nam djeca jednog dana svirju u crkvi i za Boga. Ali sa sportom nismo imali nekakvu posebnu namjeru osim rekreacije.  Nećemo se baš zavaravati i misliti da će oni postati nekakavi profesionalni sportaši!  haha. Problem je da inače treneri tih sportova ne gledaju na sport rekreativno, već djecu ozbiljno treniraju za natjecanje.  S toga, odlučili smo ne upisati djecu u sport.  Ići će možda na nekakvo rekreativno plivanje i to je dovoljno. 
Sad, da naša djeca nisu glazbeno nadarena najvjerojatnije bi upisali djecu u sport, jer nebi imali pritisak vježbanja nekog instrumenta.  Natjecanje je vrlo zdravo za djecu, ali ako preopterčujemo djecu s previše aktivnosti, te aktivnosti im postanu teret i više nisu zabavne. Mislim da tu trebamo jako paziti.  Djeca ipak trebaju imati svoje vrijeme za slobodno igranje, prijatelje i maštanje!

Novi raspored:

Ove godine sam si smišljala novi raspored...  stari još vrijedi (mislim da nije loš), ali imamo drugačije predmete ove godine i morala sam se drugačije organizirati...  možda nekom pomogne novi raspored pa budem ga s vama podjelila.


Prvi tjedan nam je bio načelno ok.  Međutim, shvatila sam da smo možda preabicijozno krenuli...  Najvjerojatnije bi nam bilo dobro da smo zadnjih par tjedna ljeti krenuli ići ranije na spavanje i ranije se digli ali nismo to napravili. Odlučila sam maknuti neke stvari iz rasporeda samo na mjesec dana. Budemo sat vremena kasnije se digli i polako budem kroz tjedan, dva dizala djecu sve ranije i ponovo umetnula te stvari natrag u raspored.  To je ono što zbilja volim uvezi školovanja kod kuće- FLEKSIBILNOST!

Eto, to su novosti iz O.Š. "Obitelj Dučić" haha.  Do sljedećeg puta...  Sretno ŠKK svima koji su krenuli! :D


četvrtak, 5. srpnja 2012.

Predavanje o Školovanju kod kuće


Kad netko spominje Školovanje kod kuće, najčešće reakcija u Hrvatskoj je:  "Kako mama može biti učiteljica?  Ona nema diplome, nije položila niti pedagogiju ni metodologiju...“

To je istina, u većini slučajeva mama koja školuje kod kuće nema diplome iz tih predmeta, ali vidjela sam dovoljno u školama da znam da i učitelji ili učiteljice koji imaju diplomu često se ponašaju  kao da nisu nikad u životu položiti te predmete!

Mama ne treba diplomu ako je njezina najveća ambicija da učini dobro svojoj djeci.  U tom slučaju, njezina diploma dolazi od najvećeg autoriteta- Boga!  U većina slučajeva mama zna bolje kako prenijeti informacije svome dijetetu jer ga ona razumije i na koji način njegov mozak prima informacije.  Mama ima prednost tako da ima jednog ili dvoje (ili u mom slučaju četvro! Haha), a ne tridesetoro i može informacije prilagoditi svakom djetetu.

Sad, odmah želim reći da možda školovanje kod kuće nije za svakoga.  Mama mora biti vrlo organizirana i angažirana.  Mora biti voljna puno raditi i odmoriti se skoro nikada.  Evo, ja sam od Božića do prije 2 tjedna radila po 15 sati na dan od utorka do petka  s možda 45 min odmora!  Ali mi je drago, i nikad ne bih odustala od toga... ali nije možda to za svakoga. Ako ne odlučite za ŠKK to ne znači da ste manje duhovni ili da ne volite svoju djecu, to znači da jednostavno ŠKK nije za vas!

Neki se odluče za ŠKK zato što su njihova djeca žrtve bullyinga u školi ili zato što djeca ne uče dobro ili ne funcioniraju dobro u okvirima našega sustava, itd i u tim slučajevima ŠKK je najvjerojatnije dobra odluka sa strane roditelja.  Moja djeca su bila žrtve svega toga, ali se nisam zato odlučila za ŠKK.  Prvenstveno mi je razlog bio duhovan. 

Moj najveći cilj u životu  jest da vidim moju djecu kako ljube Isusa Krista svim srcem, da ga služe svojim životima i da mijenjaju mjesta u kojima žive.  To se ne događa slučajno i mala je vjerojatnost da će se dogoditi ako ih pomno ne odgajam.  Obećanje iz Izreka kaže da podučimo dijete u njegovom putu.  Ponovljeni  zakon isto tako nam daje zapovjed da ih podučimo kad ustanemo, kad legnemo, kad smo na putu, itd. 

Ali kad djeca trebaju biti od 8 do 12 u školi i onda od 13 do 15 sati rade zadaću, pa od 15 do 17 sati se igraju s prijateljima.  Mi ih konačno vidimo oko 18 sati navečer dok brzo pojedemo večeru pa onda mi želimo gledati vjesti i onda je već polako vrijeme da oni idu spavati...  Kada uopće imamo  vremena raditi ono što bi kršćanski roditelj najviše trebao raditi- duhovno odgajati svoje dijete?

Ja sam shvatila da polako gubim svoju djecu svijetu.  Borila sam se protiv toga i molila za njih puno, ali meni to nije bilo dovoljno.  Ja inače ne radim i u mogućnosti sam da učinim više nego samo moliti.  Bog nam je otvorio vrata i mogu reći da vidim veliku promjenu u djeci otkad smo krenuli u ŠKK. To ne radim samo kako bih zaštitila svoju djecu.  ŠKK je za mene poziv od Boga!
Sada, neki bi rekli:  Što je sa socijalizacijom djece?

Socijalizacija djece je zapravo relativno novo pitanje koje je postalo aktualno u '70. godinama kad je školovanje kod kuće postalo popularno u SAD-u... Ljudi se uopće nisu brinuli o socijalizaciji prije. Školovanje kod kuće je postajalo prije u nekoj formi u mnogim zemljama. U Engleskoj mame čije su obitelji življele na selu su podučavale svoju djecu kod kuće, djeca plemenitih su imali private učitelje koji su ih podučavali kod kuće i nitko se nije brinuo o socijalizaciji te djece!


Zašto je to sad problem? Pa, zapravo zato što nije! haha. Država ne želi gubiti kontrolu nad našom djecom. Do sada je država uvijek imali sljedeću generaciju u svojoj šaci... država ih odgaja, puni njihove umove sa svojom informacijem i "doktrinama". Kad roditelji preuzmu kontrolu, država po malo gubi kontrolu nad sljedećom generacijom i mora smišljati način kako to zaustaviti. Stoga, izmišljana je "problem"-socijalizacija. U SAD-u prva je generacija "Homeschoolarci" završila školu, fakultet i sad su ti ljudi oženjeni i u poslovnom svijetu.
Organizacija Home Schooling Legal Defense Association, HSLDA, je radila istraživanje upravo na temelju tog pitanja- socijalizacija i zaključala da su djeca školovana kod kuće zadovoljenija s brakom, na poslu i čak uspiješnija u životu!

Ja sam školovana kod kuće i ljudi koji me poznaju bi vam rekli (nadam se- haha) da ZBILJA nemam problem sa socijalizacijem. Ja sam osoba koja se jako brzo sprijatelji i razgovara s bilo kim. Imala sam svoje društvo u kvartu i u crkvi. Uvijek sam bila dijete koje bi pružilo novoj djeci u grupi dobrodošlicu. Ja sam takva ne zato što sam socijalizirana ili nesocijalizriana, već zato što sam takvu rođena. Ja sam extrovert. Ali moj brat nije takav. On je tiši, povučeniji. Treba mu više vremena da se sprijatelji i on će možda imati jednog prijatelja u grupi. On nije lošije socijaliziran od mene nego on je jednostavno introvert.

Ali gledamo realnost svijeta. Tko radi na poslu sa samo svojim vršnjacima? Zar ne radite sa starijima, mlađima i sa svojim vršnjacima? Znači socijalizacija koju djeca dobvaju u školi i na fakultetu je nerealna vrsta socijalizacije, čak bih rekla da je nezdrava vrsta socijalizacije. Ne nauče komunicirati sa starijim i mlađim osobama. Nauče skrivati ono što stvarno misle kako ih nitko nebi ismijavao. Nauče slijepo sljediti najjačeg...

'Ajmo gledati još nešto. Otvorimo svoj um i iskreno pogledajmo naše društvo. Koliko ljudi koje vi poznajte- susjedi, osobe s kim radite- je dobro socijalizirano (zna se lijepo ponašati, ima lijepe menere i zna ispravno riješavati sukob)? Nema ih puno, je l' tako? Mogu reći u mojoj ulici znam samo 1 takvu mamu. Zašto je to tako?


Tko odgaja našu djecu? Jedna učiteljica koja od 30 djece ima valjda jednog ili dva miljenika. Ona njih uči da se ne trebaju tuči da trebaju reći "molim, hvala i izvoli" i ako oni te činjenice pohvate to je pravo čudo jer dok ona njima prosljedi tu informaciju Ivan baca gumicu na Emu i Petar diže ruku jer mora na WC, Jakov diže ruku nakon svake druge riječi jer ima 101 pitanje na toj temi. Eva crta sliku i Mario piše vic... Na pauzi će se dvojica potuči i nema nikog u hodniku da ih zaustavi. Nježno dijete nauči da mora biti bezobrazan prema drugima kako bi opstao i dijete jakog karaktera nauči biti bully kako bi bio glavni.

Jessie Wise kaže u svojoj knjizi "The Well Trained Mind":

"Mnogi roditelji pitaju: 'Što je sa socijalizacijem mog dijeteta? Zar mu ne treba vršnjaka?'
Djeca trebaju prijatelje. Djeca ne trebaju biti zaokružena mnoštvom vršnjaka koji neizbježno sljede najjaću osobu u grupi. Pitanje za svakog roditelja treba biti: 'Želim li da moje dijete bude kao svoji vršnjaci? Ili da li želim da moje dijete uzdiže iznad njih?'"



Dakle, moje osobno mišljenje jest da socijalizacije nije uopće problem. 

Još jedno pitanje koje ljudi često imaju je:  Koliko dugo mislite da možete raditi ŠKK?  Do kojeg razreda možete to raditi?

Mislim da većina mama čak i ako ona koja ima samo srednju školu, ako imaju želju, mogu školovati djecu baram do 8. razreda.  Poslije toga ako ona misli da nema dovoljno znanja, ona može kombinirati svoja predavanja s instrukcijama.  Poznajem jednu mamu koja trenutno školuje svojih petero djece i kćer od svoje prijateljice kod kuće i sjajno to rade.  Došlo je do nešto u matematici koje nije razumjela.  Sve joj informacije u priručnicima i udžbenicima nisu pomogle, dalje nije razumjela.  Stoga je okrenula internetu za objašnjenje i našla dobru stranicu gdje je netko objasnio tako dobro da joj je sve bilo jasno!  Znači, čak i ako nešto ne znate, uvijek postoji mogućnost da vi prvo naučite dobro pa onda podučite djecu!

Ja ih osobno budem školovala skroz dok vidim da mogu... u trenutku kad vidim da više ne mogu, budem onda odlučila što ćemo dalje.  Ne brinem se o tome sada. 



I znam što će sljedeće pitanje biti: Kako ćete ih vratiti u školu ako treba?  Kako mislite da će se djeca uklopiti?

Zbog mogučnosti, vračanja u državnu školu koristim redovni školski nastavni plan. 
Znači iz Hrvatskog jezika upotrijebljavam Školsku knjigu. „ Zlatna vrata“
Iz Matematike, Alfu
Iz Prirode i društvo sam koristila isto Školsku knjigu
Iz Engleskog koristim svoj kurikulum iz Amerike jer su moji dvojezičari

Iz svakog predmeta (odnosno: hrvatskog, prirode i društvo i matematike) da se kupiti ispite znanja... To inače kupuju škole (ako učitelj/ica preporučuje roditeljima da će trebati ispite u boji) i onda roditelji plačaju za te ispite znanja. Lukina učiteljica 1. razreda mi je dala ispite znaja koje smo kupili iz matematike (i ja ću isto tražiti od Alfe (matematike) da ih kupim sljedeće godine.) ali učiteljica od mog drugog sina (iz 3. razreda) ih nije kupila ove godine već ih je sama u školi fotokopirala, pa nisam dobila ispite znanja za 3. razred nego sam ih sama morala napisati. Nije teško ali oduzima puno vremena... zato ću iz svakog predmeta sljedeće godine s radošću KUPITI ispite znanja! haha.



Vrlo jednostavno: Uzet ću kao primjer predmet- matematika. Jednostavno uzimam udžbenik, radnu bilježnicu i zbirku zadataka i izvadim iz njih razne zadatke iz pogavlja koje ispitujemo znanje mjenjam brojeve tako da nisu baš isti zadaci koje su već riješili i tako pišem ispit. Pazite da ispit ne bude predugačak (2 i pol stranice u Microsoft Word-u je zbilja dovoljno). Za ispite iz Prirode i društvo sam uzela ideje iz radne bilježnice i pitanja iz udžbenika. Na kraju krajeva, bit ispita znanja jeste da provjeravate da li je dijete osvojilo gradivo.



Za kraj školske godine više ne postoji završni ispiti (baram sam takvu informaciju dobila iz škole ove godine).  Navodno ih je ministar obrazovanja izbacio zbog prevelikog stresa na djeci.  Ja sam sama odlučila ispitivati znanje na kraju prvo polugodišta za sve što su u tom polugodištu učili pa na kraju godine za drugo polugodište.  Na taj način je manji stres ali opet, želim vidjeti koliko su učili i ako nema ispita, ne mogu procijeniti koliko su informacije zadržali.  Te ispite sama pišem.



Što se tiče Family Christian Academy (škola gdje smo upisali svoju djecu): Oni prihvaćaju ocijene koje roditelji daju bez ikakvog provjere sa svoje strane. Što se njih tiče, vi ste kao roditelj  kvalificirani davati ocijene! Jednostavno, unesete na web stranicu ocijene na kraju prvopologodišta i na kraju školske godine. Imate opciju na toj stranici  "Transcripts" (ta opcija je- nakon što ulogirate na stranicu- ispod imena svakog djeteta s desne strane 2. u stupcu ispod Request Menu). Ovdje možete printati taj transcript (izvješte o postignutom uspijehu). (Ako niste znali, indeksa više nema u školi djeca dobiju izvješće na kraju prvo polugodišta i diplomu na kraju svake godine).



Ravnateljica naše škole nam je rekla (i još jedan gospodin je dobio iste informacije od ravnatelja njihove škole): Da joj donesemo transkripte ako želimo djecu vratiti u školu, a ona ga bude notificirala.  Znači, ne morate više nositi transkripte u agenciju za notificiranje niti u ministarstvo obrazovanja nego samo ravnatelju škole. 



Dakle, kako to raditi na legalan način kod nas u Hrvatskoj?

Mi smo to uspijeli tako da smo upisali našu djecu u međunarodnoj školi Family Christian Academy u Tennesssee-u.  Njihova web stranica je:  www.familychristianacademy.com

Na toj stranici druga natoknica se zove:  About FCA.  Ovdje možete saznati više o njima.  Također imate njihovu kontakt informaciju.  Tu informaciju nemate nigdje drugdje na stranici, pa to treba zapamtii.

Četvrta natoknica je Home Education.  Ovdje možete upisati dijete online. Kako biste to učinili trebate imati kreditnu karticu.  Ako ne možete na taj način platiti, možete ispuniti formular online, zatim ispritnati ga pa poslati im poštem s bankovnim čekom.  Kod upisa ne morate imati Američko državljanstvo, znači kod "Social Security Number" i "Driver's License Numer" pišete "N/A"



Jednom kada upišete dijete, Dobit ćete na e-mail svoj user name i password kojima trebate ulogirati na stranicu.  Kad ste ulogirani pod svakom djetetom imate ćete opcije.

Predzadnja opcija je ID Cards.  Ovdje možete kliknuti i isprintati iskaznicu za sebe i svatko dijete i plastificirati ih. 

Ispod tih opcija s desne strane imate stupac:  Request Menu

4. opcija je Enrollment or Work Release Letter.  Ovdje možete isprintati pismo upisa koje trebate odnjeti ravnatelju škole gdje bi vaše dijete trebalo biti upisano.  Ne morate uopće spominjati školovanje kod kuće nego samo mu dajete to pismo i kažete da je vaše dijete upisano u međunarodnoj školi i to je to!

 3. Opcija gore ispod imena vašeg dijetea je Curriculum List.  Ovdje trebate kliknuti i  unjeti sve predmete koje namjeravate  imati i knjige koje ćete upotrijebiti i izdavačka kuća tih knjiga.

I to je to.  Samo je ostalo da kupujete knjige, priručnike, radne listove, ispite znanja i vi ste spremni  krenuti  u planiranje svoje škole!






ponedjeljak, 11. lipnja 2012.

Besplatno, besplatno!!!

Našla sam neke odlične hrvatske stranice s besplatnim radim listovima koje sam htjela podjeliti s vama

Zlatna djeca je odlična stranica koja ima radni listići od 1. do 4. razreda.  Ima puno ljepih sarenih stvari i ćak igara, itd.  Pogledajte.  Ova je stranica koju ću ZASIGURNO upotrijbiti sljedeće godine!

Od prvog do četvrtog je također zanimljiva stranica.  Ima puno toga.  Sviđe mi se jer ima jako dobre online matematičke kvizeve za djecu.

Artmedia je dobra stranica za predškolsku djecu i školsku djecu.  Ima odlične resurse iz zemljopisa, književnosti itd... ovaj sadržaj me je posebno impresionirala http://www.artrea.com.hr/onlinekviz.html

Ako nađem još neke dobre stranice na hrvatskom budem ih tu dodala.  Za sada, ovo je ono što sam našala na hrvatskom jezikom.

ponedjeljak, 28. svibnja 2012.

Socijalizacija- problem?

Kadgod spominjem Školovanje kod kuće odmah prvo pitanje bude:  A, šta je sa socijalizacijem djece?

Dosad nisam puno pisala uvezi toga...  sad ću se potruditi odgovoriti na to pitanje.  To je zapravo reletivno novo pitanje koje je postalo aktualno u '70. godiama kad je školovanje kod kuće postalo popularno u SAD-u...  Ljudi se uopće nisu brinuli o socijalizaciji prije. Školovanje kod kuće je postajalo prije u nekoj formi u mnogim zemljama.  U Engleskoj mame čije su obitelji življele na selu su podučavale svoju djecu kod kuće, djeca plemenitih su imali private učitelje koji su ih podučavali kod kuće i nitko se nije brinuo o socijalizaciji te djece! 
Zašto je to sad problem?  Pa, zapravo zato što nije!  haha.  Država ne želi gubiti kontrolu nad našom djecom.  Do sada je država uvijek imali sljedeću generaciju u svojoj šaci...  država ih odgaja, puni njihove umove sa svojom informacijem i "doktrinama".  Kad roditelji preuzmu kontrolu, država po malo gubi kontrolu nad sljedećom generacijom i mora smišljati način kako to zaustaviti.  Stoga, izmišljana je "problem"-socijalizacija.  U SAD-u prva je generacija "Homeschoolarci" završila školu, fakultet i sad su ti ljudi oženjeni i u poslovnom svijetu.  Organizacija Home Schooling Legal Defense Association, HSLDA, je radila istraživanje upravo na temelju tog pitanja- socijalizacija i zaključala da su djeca školovana kod kuće zadovoljenija s brakom, na poslu i čak uspiješnija u životu! 

Ja sam školovana kod kuće i ljudi koji me poznaju bi vam rekli (nadam se- haha) da ZBILJA nemam problem sa socijalizacijem.  Ja sam osoba koja se jako brzo sprijatelji i razgovara s bilo kim.  Imala sam svoje društvo u kvartu i u crkvi.  Uvijek sam bila dijete koje bi pružilo novoj djeci u grupi dobrodošlicu.  Ja sam takva ne zato što sam socijalizirana ili nesocijalizriana, već zato što sam takvu rođena.  Ja sam extrovert.  Ali moj brat nije takav.  On je tiši, povučeniji.  Treba mu više vremena da se sprijatelji i on će možda imati jednog prijatelja u grupi.  On nije lošije socijaliziran od mene nego on je jednostavno introvert. 



Ali gledamo realnost svijeta.  Tko radi na poslu sa samo svojim vršnjacima?  Zar ne radite sa starijima, mlađima i sa svojim vršnjacima?  Znači socijalizacija koju djeca dobvaju u školi i na fakultetu je nerealna vrsta socijalizacije, čak bih rekla da je nezdrava vrsta socijalizacije. Ne nauče komunicirati sa starijim i mlađim osobama.  Nauče skrivati ono što stvarno misle kako ih nitko nebi ismijavao.  Nauče slijepo sljediti najjačeg... 

'Ajmo gledati još nešto.  Otvorimo svoj um i iskreno pogledajmo naše društvo. Koliko ljudi koje vi poznajte- susjedi, osobe s kim radite- je dobro socijalizriano (zna se ljepo ponašati, ima lijepe menere i zna ispravno riješavati sukob)?  Nema ih puno, je l' tako? Mogu reći u mojoj ulici znam samo 1 takvu mamu. Zašto je to tako? 
Tko odgaja našu djecu?  Jedna učiteljica koja od 30 djece ima valjda jednog ili dva miljenika.  Ona njih uči da se ne trebaju tuči da trebaju reći "molim, hvala i izvoli" i ako oni te činjenice pohvate to je pravo čudo jer dok ona njima prosljedi tu informaciju Ivan baca gumicu na Emu i Petar diže ruku jer mora na WC, Jakov diže ruku nakon svake druge riječi jer ima 101 pitanje na toj temi.  Eva crta sliku i Mario piše vic...  Na pauzi će se dvojica potuči i nema nikog u hodniku da ih zaustavi. Nježno dijete nauči da mora biti bezobrazan prema drugima kako bi opstao i dijete jakog karaktera nauči biti bully kako bi bio glavni.


Jessie Wise kaže u svojoj knjizi "The Well Trained Mind":

"Mnogi roditelji pitaju: 'Što je sa socijalizacijem mog dijeteta? Zar mu ne treba vršnjaka?'
Djeca trebaju prijatelje. Djeca ne trebaju biti zaokružena mnoštvom vršnjaka koji neizbježno sljede najjaću osobu u grupi. Pitanje za svakog roditelja treba biti: 'Želim li da moje dijete bude kao svoji vršnjaci? Ili da li želim da moje dijete uzdiže iznad njih?'"


Zašto imamo problem sa socijalizacijem? Upravo zato što roditelji su prezauzeti. U večina slučajeva, oni sami nisu naučili ljepo ponašanje. Možda su bili zlostavljeni od roditelja.  Večina njih je bilo u ratu i bore se s PTSP-om.  Teško rade cijeli dan i dođu kući preumorni su da bi uložili u svoju djecu.  Najlakše je ih poslati van da se igraju s prijateljima ili upaliti im crtić u drugoj sobi. 
Vrijeme je priznati da ne znamo biti dobri roditelji.  Treba nam pomoć.  Jedini koji nam može pomoći je Stvoritelj čovjeka- Bog. I Njegova Riječ je puna savjeta na toj temi.  Prvo MI trebamo biti iscijeljeni.  Radimo prvo na svoj karakter. onda podjelimo sa svojom djecom ono što smo mi sami naučili.  Ako mi roditelji radimo na sebe i na svoje obitelji, sljedeća generacija će moći promjeniti ovu državu. 

Zapamtite:  Jake obitelji čine Crkvu jakom.  Jake Crkve čine društvo jakim.  Jako društvo čine državu jakom!

srijeda, 23. svibnja 2012.

Priroda i društvo? Aaaaam, ne hvala!

Prije 3 tjedna su mi bili neki prijatelji iz Dallasa, TX.  Donjeli su mi neke vrlo koristne knjige u vezi školovanja kod kuće.  Jedna od tih knjiga zove se "The Well- Trained Mind" od Jessie Wise i njezine kćeri Susan Wise Bauer. 
 Jessie Wise je bila učiteljica koja je 1973. g počela svoju djecu školovati kod kuće u Americi.  Govori o tome kako je krenula u tome ne zbog vjerskih razloga već zato što su njezina djeca bila prepametna za školski sistem! Nisu se uklapala jer ih je naučila slova, čitanje i laganu matematiku "prerano" (s 4 ili 5 godina). Ugl. odlična je knjiga i toplo ju preporučujem svima (školovali kod kući ili ne) jer ima jako dobre savjete i za mame čije djeca idu u školu. Ako netko od vas ima volju prevesti knjigu na hrvatski...  samo naprijed! :D  haha

Rekla sam sve to jer sam pročitala jednu stvar iz te knjige s kojom se u POTPUNOSTI slažem (samo da znate, knjiga je dosta velika (652 str.) i nisam ju još dovršila) i to jest da je predmet "Priroda i društvo" gubljenje vremena! Osobno vidim koliko sam vremena u ovih 4 mjeseca potrošila na bezveznim stvarima (npr. čuvanje okoliša, što ljudi rade u primorskom zavičaju, kako čuvati svoje zdravlje, kako se ponašati u prometu...).  Mislim, nisu te stvari samo po sebi gubljenje vremena.  Djeca to sve trebaju naučiti, ali mogli bi (i trebali bi) te stvari naučiti uz roditelja na samom mjestu određenih događaja, a ne u školskom klupu.  Moja su djeca već znali kako se ponašati u prometu kad su stigli u školu...  bezveze mi je raditi 2 stranici u radnoj bilježnici o tome i izgubiti 3-4 školskih sati na toj temi. 



Priroda i društvo je malo svega...  ponašanje, znanost, biologija i povijest...
To zapravo predaju dijeci u mjesto povijesti i znanstvenih predmeta od 1. do 4. razreda.  Osobno se slažem s ovom knjigom.  Umjesto Prirode i društvo zašto ne bismo uveli povijest i znanost natrag u program?
Susan Wise Bauer i Jessie Wise ohrabruju roditelji da uče djecu ovako:

1. razred:  Povijest: 5000. B.C.- 400.A.D., biologija 
2. razred:  Srednji vijek i ranu renasancu:  400.- 1600. A.D., znanost Zemlje i astronomija
3. razred:  Povijest: 1600.-1850. A.D.,  kemija
4. razred:  Povijest: 1850- sadašnjost, fiziku i informatiku

Jako mi je zanimljivi pristup školovanja, jer kažu da prve 4 godine su samo skupljenje informacija, sljedeće 4 širenje tih informacije i učenje kako ih upotrijebiti i onda sljedeče 4, kreativno izražavanje. 

Sviđe mi se ovakav pristup.  Mislim da stvarno ima smisla.  Mislim da stvarno ima pametnijih stvari za učiti u razredu nego koliko je bitno prati ruke i zube i bacati smeću u koš! haha.  Zato srdačno kažem: "Doviđenja, Priroda i društvo!" i dajem toplu dobrodošljicu Povijesti i Znanosti!


srijeda, 16. svibnja 2012.

Recite im da naša djeca nisu pingvini!


Prvo bih se hjela ispričati što nisam ništa napisala već 2 tjedna.  Kako sam krenula raditi malu školu s curama i već se polako prebližava kraj školske godine mojim dečkima (znaći uskoro ispiti)... Malo sam bila u gužvi....  pa i još jesam, upravo pišem blog dok dečki rade zadatke u svojim radnim bilježnicama. haha.


Što dulje radim školovanje kod kuće, vidim kako može zbilja biti kvalitetno ako mama dobro poznaje svoju djecu i oblikuje školu prema potrebama svakog dijeteta. 



Moji dečki nisu matematičari.  Sporo rade i dok su išli u školu, uvijek bi imali PUUUUNO zadaće iz matematike (nekada bi ih dovelo do točke da bi jednostavno pukli!) Školski program zahtjeva da djeca odrade najmanje 2 stranice u jednom školskom satu... ono što ne stignu nose doma!  Sad, nema šanse da moji završe 2 stranice u 45.   Kad sam ih dovela doma na obrazovanje ubrzo sam vidjela da nećemo moći raditi prema tom školsom planu, jer nakon jedne stranice zadataka već su dosta umorni i koncentracija im je manje više potrošena...  vidjela sam da nema smisla ići dalje, jer bih jednostavno silila, ali ništa ne bisu ućli i ta žadnja pola stranice bi većina  bila puna grešaka! 

Ali s druge strane, priroda i društvo nam ide JAKO brzo.  Oni su već sada završili cijeli školski plan i položili zadnju provjeru znanja i sada samo polako ponavljaju za završni ispit. 

Dakle, obzirom da ne trebam cijelih 45 min da ponavljamo Prirodu i društvo, odlučila sam prepoloviti sat- 20 min ponavljamo za završni ispit iz Prirode i društvo i 25 min radimo dodatni "sat" matematike tako da završimo školski program do kraja godine. 

Škola kad ima 30 djece u jednom razredu ne može prilagoditi program prema djeci, ali kad ih ja imam samo 2 (zapravo sad 4 s malom školom! haha)  ja mogu sve prilagoditi njihovim interesima i potrebama... 

Već vidim kako moji dečki bolje i kvalitetnije uče,  stvaraju dobre navike učenja i više informacije zadržavaju.  Nisu "štreberi" pa ne spadaju u granicama "sistema", ali na kraju krajeva, djeca nisu pingvini, zar ne?!  :DDD

ponedjeljak, 23. travnja 2012.

Što je s ocijenjivanjem... da li sam ja kvalificirana ocienjivati svoje dijete?

Već nekoliko puta sam dobila pitanja: što je s ocijenama na kraju školske godine?
Kako ćete djecu ispitivati?  Kako ćete zaključitit ocijene?  Da li ću dobiti diplomu, ili dokument da je dijete završilo razred koje je završilo?

To su vrlo bitna pitanja koji znam da će svaki roditelj koji želi školovati svoje dijete kod kuće pitati (i ja sam ih sama pitala).  Bolje ću znati odgovore za par mjeseci (kad svoju teoriju provodim u praksu- haha), ali za sada, ovu informaciju imam.



Ispiti znanja

 Iz svakog predmeta (odnosno: hrvatskog, prirode i društvo i matematike) da se kupiti ispite znanja...  To inače kupuju škole (ako učitelj/ica preporučuje roditeljima da će trebati ispite u boji) i onda roditelji plačaju za te ispite znanja. Lukina učiteljica 1. razreda mi je dala ispite znaja koje smo kupili iz matematike (i ja ću isto tražiti od Alfe (matematike) da ih kupim sljedeće godine.) ali učiteljica od mog drugog sina (iz 3. razreda) ih nije kupila ove godine već ih je sama u školi fotokopirala, pa nisam dobila ispite znanja za 3. razred nego sam ih sama morala napisati. Nije teško ali oduzima puno vremena...  zato ću iz svakog predmeta sljedeće godine s radošću KUPITI ispite znanja! haha. 

Kako to pišem? 
Vrlo jednostavno: Uzet ću kao primir predmet- matematika.  Jednostavno uzimam udžbenik, radnu bilježnicu i zbirku zadatak i izvadim iz njih razne zadatke iz pogavlja koje ispitujemo znanje mjenjam brojeve tako da nisu baš isti zadaci koje su već riješili i tako pišem ispit.  Pazite da ispit ne bude predugačak (2 i pol stranice u Microsoft Word-u je zbilja  dovoljno).  Za ispite iz Prirode i društvo sam uzela ideje iz radne bilježnice i pitanja iz udžbenika.  Na kraju krajeva, bit ispita znanja jeste da provjeravate da li je dijete osvojilo gradivo. 


 
Kako će moje dijete dobiti ocijene?

Naše bivše učiteljice iz škole su pristali da, ako ja platim za fotokopiranje, one bisu mi dale ispite za kraj školske godine.  Sad to je dobrovolje te učiteljice...  ali mislim da ako je učiteljica normalna i ako smo mi kulturni i imamo prema njima poštovanje, ne bi to drugdje trebalo biti problem.  Ipak bi trebalo biti školi u interesu da su naša djeca na raznini druge djece iz škole, jer ako jednog dana ih trebamo vratiti u školu, učitelji i ravnateljica će patiti ako naša djeca nisu dobro naučila gradiva).  Ali ako slučajno imate nekakvu "nenormalnu" učiteljicu :D Ispit možete sami napisati na način kako sam gore navela.  

Što se tiče Family Christian Academy (škola gdje smo upisali svoju djecu):  Oni prihvačaju ocijene koje roditelji daju bez ikakvog provjere sa svoje strane.  Što se njih tiče, vi kao roditelj ste kvalificirani davati ocijene!  Jednostavno, unesete na web stranicu ocijene na kraju prvopologodišta i na kraju školske godine.  Imate opciju na vašoj stranici "Report Cards". Tu možete printati "izvješće o postignutom uspijehu".  (Ako niste znali, indeksa više nema u školi djeca samo dobiju izvješće). 
Ravnateljica naše škole nam je ovako rekla:  Da joj donesemo izvešće na kraju školske godine, a ona ga bude notificirala.  Notifikacija se više  ne nosi u Ministarstvo obrazovanje nego ravnatelju/ici škole.   

Nadam se da sam odgovorila na sva pitanja... ali ako slučajno nisam, slobodno pitajte što god dolje u komentarima i odgovorit ću vam.  Ako ne znam odgovor...  budemo saznali zajedno! :D


ponedjeljak, 16. travnja 2012.

Naša mala predškola

Otkad sam krenula u ŠKK imala sam dojam da ignoriram svoju mlađu djecu. Kćeri su mi bile sretne i bile su jako dobre i tiho i veselo se igrale ili gleale neki crtić, ali sam toliko pažnje dala dečkima i školovanju da sam se nekako osječala da su cure ostavljane sa strane. Odlučila sam to ispraviti. Ponovo sam pogledala svoj raspored.
 Znam, reći ćete, ova žena i njezin raspred! haha. Ali ja sam bez rasproreda svog skroz izgubljena...

Primjetila sam da dok dečki rade svoje zadatke, ja zapravo nemam ništa za raditi pa sam odlučila u tim razmacima raditi neke predškolske stvari sa curama.


Mi imamo brdo knjiga i slikovnica, pa sam odlučila pročitati jednu slikovnicu s curama svaki dan i od teme te knjige napraviti mali program.


I učimo jedno slovo (npr. kad čitamo Tri praščića onda učimo slovo P) i radimo nešto u vezi prašića ili svinje za likovni...


Učimo i malo matematike (Vjera uči brojiti od 11-20 i Divna riješava jednostvane radne listove).


 One toliko uživaju u svojoj "školi" i meni ZASIGURNO nije nikada dosadno! :)