ponedjeljak, 17. rujna 2012.

Krivuja učenja



Ići s dva "učenika" (koje sam imala prošlije godine) na četiri ove godine mi je bilo dosta teško.  Činilo mi se da gubim dosta vremena i da smo stalno u nekoj strci i nemiru...
Istina je da na početku godine uvijek treba otpr. mjesec dana da se sve smiri i da baš krenemo učiti kako treba. Ali bila sam doslovno iscijeđena na kraju svakog dana i nisam bila zadovoljna sa stvarima kako idu.  Počela sam razmišljati o načinu kako radimo i da li bih mogla bolje planirati sat ili nešto učiniti kako bi oni bili mirniji- da ih ja unčikovitije učim.
Kontaktirala sam jednu poznanicu koja je iskusna "mama-učiteljica" i dala mi je jedan vrlo jednostavan ali jako dobar savijet:
"Najveći blagoslov dolazi kad "treniramo" djecu da čekaju svoj red".

Ja inače ne funkcijoniram dobro kad djeca uče različite predmete na isto vrijeme.  Poznajem mame koje to rade i za njih to jako dobro funkcijonira.  Znam jednu mamu čije jedna kći uči matematiku (jer je u tome dosta samostalna) dok s mlađom kćeri uči jedan drugi predmet, jer ona treba više pomoći.  Možda bi to vama pomoglo...  meni to ne ide izgubim se u rasporedu i više ne znam što sam radila ni što trrebam dalje.  Inače volim kad svi radimo isti predmet u isto vrijeme. Neki predmeti možemo učiti skroz skupa- npr. povijest.  Učimo iste informacije a mlađima dajem jednostavnije zadatke dok Filipu dajem malo proširenije zadatke.  Ali matematiku i pravopis je malo teže učiti zajedno. Pogledala sam te predmete  i procijenila ih- tu su stvari koje moram ipak objasniti i raditi sa svakome pojedinačno, ali ima i stvari koje mogu manje više samostalno raditi.  Npr. u matematici: Filip treba svaki dan ponoviti tablicu množenja i Luka igra neke igre koje mu pomažu učiti zbrajanje i oduzimanje, dok Vjera igra s brojalicom.  To mene oslobađa da radim s Divnom  5-10 min i dok ona samostalno radi zadatak u radnoj bilježnici, kratko radim brojeve s Vjerom.  Filip i Luka su do tada već gotovi i manje- više uvijek bude da jedan vježba već naučeno gradivo dok drugi treba učiti nešto novo. (Rijetko kad uče nešto novo u isti dan, ali ako se to dogodi ili ako netko ranije završi svoj samostalni zadatak onda imamo trenutak da vježbamo strpljenje- što gradi naš karakter i to nikad nije gubljenje vremena).

Ovo mi sad funkcijonira i dobro nam ide.



Druga stvari koja mi je pomogla je nešto što smo muž i ja nekako zajedno smislili- nagradna tablica.
Na toj tabljici sam napisala ime svakog dijeteta i ime svake nastave (imamo ih 10 svaki dan).
Postoje 3 stvari koje očekujem od njih na svakoj nastavi:

1. Trebaju uredno obaviti svaki zadatak.
2. Trebaju imati dobar stav.
3. Trebaju biti mirni i poštivati druge.

Ako ispune te tri stvari skroz do kraja nastave dobiju plus  ako ne ispune sve točke dobiju minus. Ako na kraju dana imaju 7 pluseva, dobiju malu nagradu (to može biti nešto zbilja malo kao čokoladicu ili par bombona).  Ali nama je samo pomisao na neku nagradu na kraju dana toliko pomoglo!  Imamo više mira i Filipov rukopis je PUNO poboljšao!  :)))

Ugl. dalje učimo i djeca i mama! :D


By The Way, otvorila sam facebook stranicu pod imenom Hrvatski co-op homeschoolaraca.  Stranica je za obitelji koje rade školovanje kod kuće ili za obitelji koje su su zainteresirane za to.  To je mjesto gdje možemo si međusobom pomoći, podržavati jednog drugog i djeliti svoje ideje- što nam dobro ide i što nam baš ne ide.  Dobro ste došli!






ponedjeljak, 10. rujna 2012.

Ima nas više sada!

Evo, u petak smo mi Dučići završili svoj drugi tjedan škole i mislim da nam stvari konačno idu malo glače (uvijek treba malo vremena da čovjek "uđe u đir" poslije ljeti :D).  Drago mi je reći da nas ima malo više ove godine.  Ima nas najmanje 5 obitelji (6 s nama Dučićima) koji je krenulo školovati kod kuće ove godine! To su obitelji za koju osobno znam (ljudi koji su me direktno kontaktirali i tražili pomoć oko upisa, itd.).  Ne znam da li nas možda ima više, ali za početak mislim da je to ODLIČNO! 



Ugl. htjela sam da imate priliku čuti malo od drugih mama koje to rade.  Danas ćemo ćuti od dvije mame koje su rekle kako im je prvi tjedan škole završio. 

Prva mama, P.N. je inače bila iskusna profesorica.  Ona i sin su bili nakon prvog tjedna vrlo zadovoljni sa krajnjim rezultatom.  U petak je rekla: "Bilo je dobro, ali neobično i novo. sve smo stigli prema planu... ono što sam iz prvog tjedna nastave kod kuće vidjela da sam ja najviše "naučila"... Metodika nastave nema veze s onom u školskoj učionici. To je sigurno. Uglavnom, jako zanimljivo iskustvo nakon što sam predavala u školi :)" 
Kad ju je netko pitao:  "što postižeš sa homeschoolingom?"  Njezin odgovor je bio:  "Odgoj i naobrazbu :) Nama u Hrvatskoj je to teško shvatiti, ali škola je jedno od mjesta stjecanja naobrazbe, ali nije jedino. Za neke je to, istina, jedini i najbolji izbor, ali isto je i sa homeschoolingom. A na odgoj gledam kao isključuvo H. i moju odgovornost." 
Na pitanje: "a socijalizacija djeteta?" On je odgovorila: "Da, koplja se uglavnom lome oko socijalizacije, kvalifikacije za držanje nastave i kvalitete podučavanja. Moj cilj nije dokazivanje ili argumentiranje već sprovesti u život viziju koju H i ja imamo za svoju obitelj. U najmanju ruku im treba druženje. I izolacija nije cilj i mislim da išta ekstremno nije dobro koliko god bilo opravdano. V ide na atletiku i druži se s drugom djecom i sigurno je da to djeci jako treba. Ali isto mislim da će biti prilike da izgrađuje karakter. :)"

Druga mama  D.K. je rekla:  "Mi smo i prije škole učili slova, brojeve, zbrajanje tako da smo samo nastavili sa time. Samo što je sada prisutan taj osjećaj da smo u školi. Služimo se knjigama za 1. razred,  a njihov glavni sadržaj je naučiti čitati i pisati, jer to je temelj i naravno ljepo ponašanje i dobro ophođenje prema sebi i drugima što mi uvijek usađujemo u svog sina. Ja ništa ne forsiram u učenju i ima vremena i on tako najbolje uči i to je prednost home scoolinga.  Pošto smo u maloj sredini i jedini koji tako uče svoje dijete, tu je dosta bilo objašnjavanja ( još uvijek ) ljudima, rodbini, okolini što je to home scoolin,g ali tu postajem pravi govornik i ne dam se, čvrsto stojimo iza svojih uvjerenja, a to je da želimo najbolje svome sinu!"

Znam da nije nikad lako probiti led i krenuti u nešto novo, ali uvijek je malo lakše kad nas ima baram 1 više. Znajte da smo mi mame u ovome zajedno i podržavamo jednu drugu. Vjerujem da će nas biti i više u budučnosti pa nam bude malo lakše.  Danas nemam ništa drugo za reći osim:  Bravo PN i DK!  Ponosna sam na vas i samo naprijed! 

ponedjeljak, 3. rujna 2012.

Škola je opet tu

Znam da cijelo ljeto nisam ništa  pisala, ali jednostavno nisam znala o čemu bih pisala.  Imala sam puno ideja, međutim, htjela sam ih prvo provesti u praksu prije nego što sam pisala o njima. Puno sam radila preko ljeta i sad je prvi tjedan škole iza nas (zbog obiteljskih obaveza, krenuli smo tjedan dana ranije) i sad sam spremna prokomentirati...  :)))





Novi predmeti:

Kao što sam rekla prije kraja prošlje školske godine, izbacila sam predmet Priroda i društvo i umjesto toga učimo znanstvene predmete i povijest.  Ove godine smo krenuli s biologijom i drevnom povijesti (inače sam čula da je najbolje krenuti s povijesti od samog početka svijeta i učiti ju kronološki skroz do kraja tako da djeca dobiju cijeli pogled na povijest).  Ugl. učit ćemo ove godine povijest od postanka svijeta (5000 pr. Kr. do 400 n.e.) zajedno s biologijom. Sljedeće godine budemo učili o srednjem vijeku i ranoj renesansi dok iz znanstvenih predmeta budemo učili o planetu Zemlja i astronomiji. Godine poslije toga učit ćemo o kasnoj renesansi i ranom modernom dobu (1600- 1850 g.) i kemiju.  Nakon toga učit ćemo modernu povijest od 1850- do danas i fiziku. 


Za sada smatram da je dovoljno učiti znanstvene predmete samo 2 puta tjedno (utorkom i četvrtkom).  Iz biologije budemo učili 20 tjedana o životinjama, 10 tjedana o ljudskom tijelu i 6 tjedana o biljkama. Povijest učimo ponedjeljkom, srijedom i petkom.
Filip je ove godine krenuo u 4. r. pa smo dodali španjoski jezik u njegov program i oduševljen je s time! :D

Vanškolske aktivnosti:

Htjeli smo upisati djecu u neki sport (već imaju glazbene aktivnosti- Filip uči klavir svirati i Luka bubnjeve).  Kad smo gledali svoj raspored i kako bi im tjedan izgledao s glazbom i sportom, shvatili smo da bisu imali vanškolsku aktivnost skoro svaki dan i činilo nam se kao da je to previše za njih. Mislm da je dobro uvijek pitati se, "Što želimo postići?", "Koji je nam cilj?"  Što se glazbe tiće, već znamo da je naša namjera da nam djeca jednog dana svirju u crkvi i za Boga. Ali sa sportom nismo imali nekakvu posebnu namjeru osim rekreacije.  Nećemo se baš zavaravati i misliti da će oni postati nekakavi profesionalni sportaši!  haha. Problem je da inače treneri tih sportova ne gledaju na sport rekreativno, već djecu ozbiljno treniraju za natjecanje.  S toga, odlučili smo ne upisati djecu u sport.  Ići će možda na nekakvo rekreativno plivanje i to je dovoljno. 
Sad, da naša djeca nisu glazbeno nadarena najvjerojatnije bi upisali djecu u sport, jer nebi imali pritisak vježbanja nekog instrumenta.  Natjecanje je vrlo zdravo za djecu, ali ako preopterčujemo djecu s previše aktivnosti, te aktivnosti im postanu teret i više nisu zabavne. Mislim da tu trebamo jako paziti.  Djeca ipak trebaju imati svoje vrijeme za slobodno igranje, prijatelje i maštanje!

Novi raspored:

Ove godine sam si smišljala novi raspored...  stari još vrijedi (mislim da nije loš), ali imamo drugačije predmete ove godine i morala sam se drugačije organizirati...  možda nekom pomogne novi raspored pa budem ga s vama podjelila.


Prvi tjedan nam je bio načelno ok.  Međutim, shvatila sam da smo možda preabicijozno krenuli...  Najvjerojatnije bi nam bilo dobro da smo zadnjih par tjedna ljeti krenuli ići ranije na spavanje i ranije se digli ali nismo to napravili. Odlučila sam maknuti neke stvari iz rasporeda samo na mjesec dana. Budemo sat vremena kasnije se digli i polako budem kroz tjedan, dva dizala djecu sve ranije i ponovo umetnula te stvari natrag u raspored.  To je ono što zbilja volim uvezi školovanja kod kuće- FLEKSIBILNOST!

Eto, to su novosti iz O.Š. "Obitelj Dučić" haha.  Do sljedećeg puta...  Sretno ŠKK svima koji su krenuli! :D