ponedjeljak, 29. listopada 2012.

Stilovi učenja

 
"Marko daj sjedi mirno!  Marko, molim te! Sjedi na guzu noge naprijed.  Marec, ajde slušaj me.  Marko... Marko....  MAAAAARKOOOO!
Je li je vam ova priča poznata?  Meni je.  Imam 4 djece i dvoje od njih koje su malo življe.  U nekim trenucima, pitala sam se, imam li hiperaktivo dijete?  Drugi su mi rekli da možda ima ADHD (a ja baš ne vjerujem u to...  baram ne kako danas daju svakom drugom dijetetu takvu diagnozu).  Ja sam govorila, ono jednostavno ima problem s disciplinom i samokontolom (što je istina).  Ali onda sam ovaj vikend doživljela nešto nevjerojatno...

U petak smo išli na izlet u Severin na Kupi gdje je Društvo prijatelje Biblije održalo jednodnevnu školu  prirode na temi "Znanost svijeta". Bili smo večinom vani i djeca su (zajedno s roditeljima) učila o vrstama zemlje, mineralima koje se nalaze u zemlji, vrstama kamenja...  Bilo je tako zanimljivo i otkrila sam nešto:  Dijete za koje sam mislila da ima duuuuugu koncentraciju koje može jako dugo sjediti, čitati, pisati i učiti je poludjelo!  Bilo je posvuda, pričalo bez dizanja ruke i generalno smetalo (ne zato što je htjelo biti zločesto nego je jednostavno bilo preuzbuđeno) i dijete za koje sam mislila da je "hiperaktivno" je bilo tiho, koncentrirano i toalno SVE upilo.  ŠTO SE DOGODILO????



Pa zapravo, znala sam što se to događa ali svejedno, ovo mi je bilo prvi put da sam vidjela vlastitim očima unčinke raznih stilova učenja i užasno mi je bilo zanimljivo gledati.

Znači, teorija je da neka djeca jako dobro uče iz knjiga i neka igrama, neka slikama i neka iz napisanih materijala...  Neću puno pisati o tome jer smatram da nisam u tome dovoljno upućena osim da sam par puta čitala o tim raznim stilovima učenja i već bila odlučila da od moje djece, jedno audio/vizualno uči, jedno je  vrlo očito kinestetičko (što znači da uči od iskustva, igara, diranja...  cijelo tijelo mu treba biti uključeno u proces učenja. Npr, kad radi matematiku ili sluša priču ono MORA micati nogama naprijed/nazad:) ) i  jedno je više tip čitanja- pisanja.

Koliko god sam znala da mi je to dijete tip koji uči kinestetički nisam znala kako da to uključim u naše školovanje doma.  Ja sam osobno više audio-vizualni tip- pokaži mi jednom i već znam, manje- više.  Ova škola prirode u Severinu na Kupi je bila totalno kinestetička, ali su također kombinirali sve druge stilove učenja!

Djeca bi na kratko učila neku priču ili pojam i na taj način bi učila ona djeca koja uče audio/vizualno

 
                          u učenju pojmova aktivno su uključili djecu- za one koje uče kinesteički

 
bili su i natpisi na papirima za djecu koja uče kroz čitanje i pisanje.
 
 
                                                                       Igrali su igre




                                                                   i istraživali



Bilo mi je toliko bogato iskustvo! Već imam ideje za buduće nastave i jedva čekam staviti ono što sam naučila u praksu!

Dakle, ako ste obeshrabrene i mislite da vaše dijete ne uči dovoljno, pročitajte çlanak koje sam tu linkala, možda samo trebate malo promjeniti tehniku.  :)

ponedjeljak, 15. listopada 2012.

Standardizirani ispiti


Jedno pitanje koje me stalno kopka je da li su moja djeca na razini škole u HR-oj?

Ne mislim da trebamo raditi sve kao što škola radi, niti da je nužno koristiti iste materijale, ali svejedno želim znati jesmo li na istoj razini.  Meni je to vrlo bitno, jer što ako se ja razbolim ili zbog nekog drugog razloga moram vratiti djecu u školu?  Ne želim da oni imaju poteškoća.

Smatram da ako sam odgovorna mama, na neki način budem provjerila SVOJ rad, testirat ću da li valja.

U Hrvatskoj ne postoji tzv. standardizirani ispiti.  Postoji jedino nacionalni ispit koje bi djeca možda mogli dobiti negdje oko 6. razreda. (i jedna pozitivna stvar je da možete dowloadati ispite od 2009. g i koristiti ih kao nekakvo mjerilo). Jedini je problem da ako već do tada nismo sistematski ispitivali svoju djecu (baram svakih 4 god) do 6. razreda možemo puno toga propustiti (ne mora značiti, ali može se dogoditi) i imati previše toga za nadoknaditi.

Ako vaša djeca imaju dobro znanje engleskog jezika onda imate par stranih  izvora od kojih možete nabaviti standardizirane ispite.  Možda ih ima više, ali za ova dva izbora znam da su kvalitetna.  1. Stanford Acheivement Tests 2. Calafornia Acheivment Tests.  Ako ne možete svoju djecu ispitivati na engleskom, onda je moj prijedlog vama da zamolite učitelja/icu iz obližnje škole za završne ispite.  Objasnite mu/nju da želite provjeriti znanje vašeg djeteta i ako je učitelj normalan :) vjerujem da će vam izaći u susret. Samo je važno pitati na vrijeme i ne doći kad su u velikoj gužvi.

Ugl. ispitivanje je možda u našim slučajevima malo problematično, ali (kao kod svakog problema) sve se može ako se hoće!



utorak, 9. listopada 2012.

Svjedočanstvo iskusne mame-učiteljice

Upoznala sam mamu-učiteljicu, Sandru Novak, kroz facebook prije nekih, možda, 8 mjeseci.  Mjenjale smo ideje (ona bi mi ispričala što ona radi koji kurikulum koristi, itd. i ja bih s njom podjelila što učim...) Kad me je kontaktirala krajem ljeti ove godine zato što namjeravaju kao obitelj doći u Zagreb i pitala što ima zanimljivog za vidjeti (jer bi htjela djecu voditi na neke izlete) dogovarale smo se da bismo se mogle  nači na kavu.  Odmah sam ju nakon tog susreta zamolila da mi bude "guest blogger" i da nam ispriča svoju priču, jer sam bila toliko ohrabrena dok smo razgovarale. 

Dakle, napravite si kavicu  i počastite si s par kekiča ili kolačem (ako niste na djeti) i uživajte u ovu jako zanimljivu, istinitu (i gramatički najtočniju ;DDD)  priču.




JA: "Ja sam Sandra Novak, a ovo su Sven, Stefani, Mario, Fran i Adrian."

 Nenamjerni prolaznik: "I svi su Vasi?"-sa izrazom lica koji jasno govori da su nesto slicno vidjeli samo u crno-bijelim filmovim.

 Ja: "Da, svi su moji!"-odgovaram ja ponosno."Sven je vec punoljetan, Stefani ima 16 godina, Mario 14, a Fran i Adrian 9."

 Nenamjerni prolaznik: "Blizanci? Divno! Bas su slatki, a u koju skolu idu?"

 Ja:"Ja ih skolujem kod kuce."

 Nenamjerni prolaznik: "Kod KUCE!!??", u glasu mu se mogao cuti prizvuk uzasavanja na takvu ideju. Oci su mu se sirom otvorile, dok su mu se kapljice znoja lagano stvarale na celu. "Kako kod kuce? Jeste li profesor, nastavnik?"

 Ja: "Ne! Ja sam 'samo' majka. Vidite, ja zelim dati svojoj djeci najbolje obrazovanje koje mogu, u ovom trenutku to je obrazovanje kod kuce. Takvo obrazovanje ih uci da misle, pronalaze, istrazuju, zavole ucenje, kao sto je i Einstein..."

 Nenamjerni prolaznik: "A socijalizacija, a diploma, a fakultet, a ...?"


 Ovo je jedan od mnogih scenarija s kojima sam se susretala gotovo svakodnevno u našoj, vec 18 godina, dugoj karijeri školovanja kod kuce.

 Ne, ja nemam problema s matematikom, mogu zbrajati, i doista, pocinjem obrazovati svoju djecu vrlo rano. S školom pocinjemo od vremena kad dijete može samostalno sjediti na kahlici.
Zapravo, pocinjemo još i nekoliko mjeseci ranije s koordinacijom ociju i ruku, vježbama nogu i ruku masažama i sl. (više o svemu možete procitati uskoro u mojoj knjizi ...)
Kada je Sven navršio sedam godina morala sam donijeti odluku; da li da nastavimo s školovanjem kod kuce,u kojem je neizmjerno uživao, i vec postigao veliki napredak (zbog mog posla puno smo putovali,i jedini nacin na koji sam mogla smiriti svog hiperaktivna, disleksicnog djecaka duže od dvije minute je bila matematika. Rješavao je zadatke zbrajanja i oduzimanja s 5, 6 cak i sedam znamenki dok smo putovali), ili da krene u javnu školu?
Kada je došlo vrijeme testiranja za prvacice, zamolili smo odgovorne profesore da ga se testira za naprednije razrede te ako prodje testove da se upiše u 2 ili 3 razred, ovisno o rezulatima. Dobili smo jasan i glasan odgovor, NE.

Moje sumnje su se ubrzo obistinile, Sven se dosadjivao u školi, sav taj materijal je vec davno prosao i nije bilo izazova. Ako znate ista o hiperaktivnoj djeci, onda definitivno znate da im je potreban konstantan izazov/poticaj na razmisljanje. Pošto je jako društveno dijete brzo je stekao prijatelje i postao popularan u razredu, no usprkos tome ubrzo mu je dosadila matematika, skola i sve skupa, jer mu nije predstavljala nikakav izazov.

 Uciteljica mi je rekla da je svoje 45 minutne zadatke iz matematike rješavao u 15 min, a ostatak vremena pomagao drugoj djeci kojoj su zadaci predstavljali problem.
U tom trenutku sam se definitvno odlucila nastaviti s školovanjem kod kuce.
Tijekom godina upisali smo nekoliko škola koje su nudile razlicite programe školovanja kod kuce te na kraju se odlucili za HomeLife Academy.
Potrebno mi je bilo nekoliko mjeseci da bih mu obnovila ljubav prema ucenju i istrazivanju (obrazovanju) kao što je to bilo prije. Uspjela samo do neke mjere, ali to više nije bilo kao prije.

Kako su godine prolazile imala sam priliku i blagoslov sresti mnoge homeschoolers i nauciti vrijedne lekcije o školovanju kod kuce. Primjenjivala sam razlicite savjete veterana zajednice školovanja kod kuce, dok konacno nisam našla ono što odgovara mojim nastavnim metodama, kao i stilu ucenja moje djece.

 Sada koristim spoj razlicitih materijala, fokusirajuci se uglavnom na aktivno ucenje (ucenje istraživanjem, više o tome možete citati u mojoj knjizi ...), te koristeci living books kao glavni fokus našeg ucenja (što cini djecu željnom citanja i ucenja, imam nekoliko strastvenih citaca u obitelji koja je doslovno proždiru dvije ili više knjiga / romana tjedno istivremeno ne zanemarujuci ostale školske predmete).

 Naša škola se sastoji od mnogih eksperimenata, kreativnog izražavanja, prakticnog rada i obuke, i što je najvažnije s naglaskom na razvoj pojedinacnog talenta svakog djeteta.
Nakon nekoliko godina došlo je vrijeme za drugu važnu odluku. Da li ce se djeca školovati kod kuce i kroz srednju školu?

 Kao i sa ostalim stvarima u životu, dobro smo promislili, te odlucili saznati što više o našim mogucnostima.
Našli smo mnoge opcije srednjoškolskog obrazovanja putem intereneta, no mi smo htjeli nešto drugo, nešto što je prihvaceno u Hrvatskoj i što ce otvoriti što više mogucnosti za nasu djecu u buducem životu.
Naišla sam na Cambridge i saznala da oni imaju kao opciju (u cijelom svijetu) za registraciju privatnih kandidata za testove.
Ako kandidat prode svih 7 predmeta, automatski dobiva medjunarodnu Cambridge diplomu za završeno srednjoškolsko obrazovanje (opce obrazovanje, kao opca gimnazija).
Kao što je svima poznato Cambridge je svjetski autoritet u obrazovanju.

 Sven je završio svoje testove u X gimnaziji u Zagrebu, te je u mogucnosti upisati se u bilo kojem sveucilištu po svom izboru u Hrvatskoj i svijetu s tom diplomom. On je upravo odlucio da se preseli u SAD-u i dalje studira IT.

Važno je znati da se IGCSE testovi mogu sprovesti u bilo kojoj zemlji, a ne samo u Hrvatskoj, jedini uvjet je da se svih 7 predmeta testira u roku od 13 mjeseci od prvog dana testiranja. Možete vidjeti više informacije o www.cie.uk.org, ili možete me kontaktirati za više informacija na: croatianterry@yahoo.com