petak, 30. studenoga 2012.

Pritisak školskog programa


Kada razgovaramo o školi i problemima s kojima roditelji susreću, mnogo puta problemi izlaze iz toga da ili školski program ide prebrzo ili presporo.  Mi smo imali taj problem kad su moji dečki bili u školi (s matematikom) i jedva sam čekala da dođu doma kako bih mogla "popraviti" taj problem.  Međutim kako smo krenuli sa školovanjem, odmah sam počela osječati pressing: 

MORAM ZAVRŠITI ŠKOLSKI PROGRAM!



Moramo ispuniti sve stranice u udžbeniku!!!  Ove godine sam stala i pitala se: Zašto?
Ako on nije naučio (i nije mu sjelo gradivo iz prethodne stranice, zašto ići dalje?). Ali s druge strane, ako su naučili gradivo, ispitivala sam ih i sve znaju ali ostalo im je 3 stranice za napraviti zašto ih mučiti s tim dodatnim stranicama (dosađujem ih!) Zašto jednostavno ne idem dalje na nešto novo?

Ne kažem da bacite školski program kroz prozor.  Nije loš, đapače, kvalitetan je, ali on je napavljen za učitelje koji moraju raditi s 30 različitih učenika koje su svi na raznim nivoima i oni moraju to sve pokriti (i moraju 45 min i 179 dana ispuniti nečim!). Lijepota ŠKK jeste da vi možete ići koliko brzo ili sporo želite.  Ako vam nešto nije potreban, izbacite (Mi smo prvih 15 lekcija iz hrvatskog preskočili s Divnom zato što je već čitala i pisala kad je ušla u 1 razred i smatrala sam da je skroz ispod njezinog nivoa) .  S  druge strane, moja je mama kad nas doma podučavala skužila da bi se moj brat mućio uzasno s matematikom cijele godine, ali kad bi sljedeće godine radili ponavljanje gradiva iz prethodne godine, sve bi mu sjelo.  Ona je odlučila pokušati njega učiti samo iz matematike jednu godinu u nazad i sve je bilo super otada!  Jednostavno on nije bio spreman za matematike svog uzrasta.  I šta mu je falilo? Ništa...  na kraju krajeva, sve je lijepo naučio i to bez velikog stresa i muke!

Samo želim reći da program nije toliko bitan koliko proces učenja i da je naučeno gradivo.  Ako ste 
to postigli, (ako su sve naučili), a niste sve ispunili u radnoj bilježnici KOGA BRIGA?!
Na kraju krajeva, najvjerojatnije su se i više zabavljali DOK su to sve naučili!  haha. 

ZABAVLJAJTE SE I UŽIVAJTE U UČENJU!!!

ponedjeljak, 19. studenoga 2012.

Bolje milom nego silom!

Znam, nisam pisala prošlji tjedan ni tjedan prije toga...  morate mi oprostiti, ali jednostavno...  nisam stigla. Puno sam vremena uložila u školovanje i sad ću vam ispričati koji je (do sad) bio rezultat toga.

Prošlji blog je bio o tome kako sam bila impresionirana sa školom prirode i kako sam shvatila koliko trebam uvesti više taj stil učenja u našu školu doma... Puuuuuuno sam razmišljala i mozgala...
i dobila sam neke fakat dobre ideje.

Umjesto ponavljanje za stolom...


Za hrvatski inače odvojim jedan dan u tjednu kad učim gramatiku i pravopis posebno sa svakom djetetom. Ponedjeljkom radim s Filipom, utorkom s Lukom i srijedom s Divnom.  Ako vidim da im neko pravilo nije sjelo pokušavam smisliti neku igru kako bi to vježbali više. Npr. Luka nije mogao skužiti (i još uvijek mu je teško) niječice  i koje su spojene i koje nisu.  Napravila sam puno karata na kojima sam napisala "Ne" i "Ni" i riječi "sam", " će", "hoda", "dostaje", "pjeva" itd.  Uzela sam karte s Ne i Ni i objasnila mu, "ove su niječice".  Zatim, trebao  je spojiti niječicu s riječi i ili poklapati ako se piše zajedno ili ostaviti razmak ako se piše odvojeno.


Kod vježbanja punkcije, možete napisati (ili samo izgovoriti) rečenicu i tražiti da dijete s tjelom na podu napravi oblik, točke, uskličnika ili upitnika. 

Filipu je malo teže palo muški, ženski i srednji rod.  Ja sam onda (i moram reći da ovo nije moja 
ideja, već ideja jedne moje frendice :) ) napisala na kartama puuuuuno riječi raznih roda  i trebao je u skupine razdvojiti muški, ženski i srednji rod.


Kod matematike smo ponavljali na sljedeće načine:

Vježbanjem!
Šta?  Da, dobro ste čuli, vježbanjem,  Čula sam da djeca bolje uče kad čitaju, pričaju i miču tijelom sve u isto vrijeme!  Mozak brže radi i na taj način bolje pamti!

Ugl, svom sinu sam zalijepila na ormaru u sobi u stupcima sve produkta pojedinih brojeva koje treba naučiti iz tablice množenje. (npr, broja 2: 2,4,6,8,10,12,14,16,18,20,22,24) Svaki dan, treba  vježbati svaki stupac po 5 puta (skakanjem, sagibanjem... ima razne vježbe koje možete raditi koje nisu prezahtjevne...)


Igra memory
Na jedne karte napišite zadatak i na druge odgovore i trebaju okrenuti ispravan par. (mogu i takvu igru igrati sami tako da samo spajaju odgovarajuće karte).  Imam predivnu prijateljicu koja zna izraditi prekrasne igre za svoju djecu.  Na jesen izradi im igre u obliku bundeva i jabuke, ili lišće jesenskih boja...  Za Božić u obliku bora i ukrase za bor ili snijegovića...    Takve stvari ne pomažu samo da djeca bolje uče i pamte, nego im i govore LJUBAV!!!


Kad smo ponavljali za povijest igrali smo sljedeće igre:

Pictionary
Znači dajemo im događaj, mapu, što god iz povijesti i oni to moraju nacrtati i drugi moraju pogoditi
što je.


Pantomima
Isto kao kod Pictionary, dala sam im događaj iz povijesti i trebali su to odglumiti dok drugi pogode.


Također kod povijesti, nakon nove lekcije smo nekada umjesto da pišemo radne listove ili napišemo
u tekama, odglumili bismo čitavu lekciju.  To je bilo (čak i meni) toliko zabavno i zapamtili su to sve tako dobro!


Za bilo koji predmet možete igrati ove igre:

Crna kraljica:

(Mi zapravo igramo Američku verziju Crne kraljice- Mother May I. hahaha). Pitam pitanje iz
naučinog gradiva.  Ako točno odgovore onda mogu napraviti toliko koraka (moraju
zapamtiti pitati "Mother May I" prije nego što zakorače ili idu natag skroz na početak).  Kada stignu do cilja (mi igramo skroz dok svi ne stignu na cilj) dobiju bonkas ili čips ili nekakvu finu nagradu.

Vješala:
Pitam pitanje i ako znaju odgovor onda dobro ako ne znaju nacrtam glavu, tjelo, ruke, itd.




Evo, to su neke ideje koje sam osobno implementirala i vidim dobre rezultate.  Djeca vole učiti (čak ona koja nisu "štreberi"). Ali sjediti za radnim stolom i pisati, pisati, pisati može biti toliko dosadno!  Čemu toliko pisanja?  Čisto da možemo negdje pohraniti njihove radove i reći, gle, oni su to napravili?  Pa, zar nije puno bolje da tu istu vježbu rade na zabavan način? Možda ne možemo pohraniti tu igru u neki fajl negdje ali ONA to budu sigurno pohranila gore negdje u svom pamćenju!!!  Zar nije to bit školovanja? Istina je ta stara izrekla:   "Bolje milom nego silom"!