petak, 1. ožujka 2013.

Zašto školujem kod kuće i to bez straha!

Znam da nisam dugo pisala.  Jednostavno ne stignem više tako često pisati.  Puno vremena mi oduzima od važnijih stvari.  Ipak školujem 3 djece ove godine :) Ne mislim skroz prestati, samo neću moći tako često pisati kao prije.

Dakle, puno se priča o tome da školovanje kod kuće ipak nije legalno zato što u zakonu piše da škole koje naša djeca pohađaju moraju biti na hrvatskom tlu.  Sad, želim vam reći da sam osobno čitala zakon 2 puta i nigdje ne piše to.  Drugi su također ga pročitali i također svjedoče da takav članak nisu pronašli, ali Ministarstvo kaže da se to u zakonu "podrazumijeva".  Sad, svi koji se bave pravom će vam reći da ništa u zakonu se ne može podrazumijevati.  Sve mora biti crno- bijelo i zakon se ne smije tumačiti po želji.  Neki nas žele strašiti  i plašiti i znam da je teško.  Bojimo se: hoće li nam doći CZSS i oduzeti nam djecu?   Koliko vidim po zakonu za obrazovanje osnovne i srednje škole, jedina kazna koja postoji je novčana kazna. Mogu valjda poslati CZSS, ali opet, mi nismo nemarni.  Školujemo svoju djecu.  Čak upotrijebljavamo državni program (što je više nego što radi Američka 
međunarodna škola u Zagrebu). haha.

Sad, neću nikom reći što treba raditi.  To nije moja namjera s ovom blogom.  Ovdje govorim ono što JA radim i zašto, kako bih mogla nekako sa svojim iskustvima pomoći drugima.  I ja sam odlučila se ne bojati države, ministarstva ni CZSS-a.  Nisam buntovnica.  Poštujem svoje autoritete. Zahvaljujem Bogu na njima i blagosljivljam ih.  Slijedim zakon (koliko znam) u svakom pogledu i stvarno ga poštujem, jer je on tu za našu zaštitu i dobrobit. Ali što se tiče moje djece...  moram poslušati nekoga koji je iznad države i to je Bog.  Njegov zakon je iznad svega.  Sad ću vam ispričati kako sam krenula u školovanje kod kuće i zbog čega to radim.

U Ponovljenom zakonu 11; 19-20 govori:


"Poučite u njima (zakonima Božjim) svoje sinove; izgovarajte ih kad sjedite u svojoj kući i kad idete putem ; kad lijegate i kad ustajete. Ispišite ih na dovratnike svoje kuće i na svoja vrata,da vaši dani i dani vaših sinova u zemlji za koju se Jahve zakleo vašim ocima da će im je dati- budu brojni kao dani nebesa nad zemljom."



Ja TO želim učiniti.  Ja želim biti ta koji podučava moje dijete koje su mu vrijednosti.  Ja želim biti ta koji podučava moje dijete kako imati dobar karakter (kako biti strpljiv, imati samokontrolu, kako dolaziti uvijek na vrijeme, da ne uzima mito, da ispuni svoja obećanja i držati do svojih riječi, kako biti pun plodova Duha).  Želim ih podučavati cijeli dan kao što Biblija govori i to ne mogu raditi kad su u školi, jer nema dovoljno sati u našem danu.  Užasno sam se borila dok su bili u državnoj školi.  Čitala sam Bibliju i molila s djecom prije škole i prije spavanja navećer, ali to je sve nešto bilo na brzaku i nekvalitetno. Nisam stigla govoriti u njihove živote kako bih voljela. 
Vidjela sam da ih gubim (pogotovo starijeg) stvarima svijeta, jer s 8, 9,10 i 11 godina naša djeca su ipak premlada da budu čvrsta u vjeri.  Tek su u godinama kad će sa pravim znanjem svjesno davati svoje živote Kristu i u državnoj školi, već su na ratnom polju.
Molila sam za svoju djecu stalno i jedno jutro dok sam vapila Bogu za njih- da budu čvrsta u vjeri da Ga ljube svim srcem i da imaju dobar karakter, da imamo mir u svom domu... Bog je meni vrlo jasno govorio: "Ako ti školuješ djecu kod kuće, doći će red i mir u tvoj dom." Krenula sam intenzivno tražiti rupu u zakonu ili bilo koji način kako bismo mogli to ostvariti (i ne samo za sebe (kao Američkog državljanina) nego i za druge  (Hrvate) koji bi to željeli.) Unutar mjesec dana sam pronašla način (o kojem sam pisala u ovom blogu) i sve je bilo tako jednostavno da nismo ni ja ni muž mogli vjerovati.  I doslovno je došao red i mir u naš dom.  Djeca su naglo počela duhovno rasti.  Oslobodila se od tjeskobe i gorčine (jer su dosta bila tlačena u školi zbog vjere).  Opet, nije moja namjera reći da ako ne školujete kod kuće da ste van Božje volje za svoju obitelj i život.  Uopće to ne govorim ni ne mislim.  Samo želim reći da danas, vjerujem da ispunjavam svoju ulogu i poziv koji Bog ima za mene.  I zbog toga ne strahujem, jer ako je Bog za mene, tko može biti protiv mene?!

1 komentar:

  1. Bonnie, jako mi je drago sto sam nasla tvoj dnevnik! Htjela sam vidjeti da li bi se mogle cuti u vezi ucenja kod kuce. Moj email je thefootprintoflove@gmail.com

    Pozdrav,

    Ines

    OdgovoriIzbriši