Kako sam krenula u ŠKK

Ako niste znali, ja sam Amerikanka.  Odrasla sam se u državi Washington u gradu Olympia...  kad sam imala 15 godina preselili smo se u državu Oregon, u grad Portland.  Djetinstvo mi je bilo vrlo sretno i bezbrižno.  Školovala sam se kod kuće i bilo mi je to predivno iskustvo, iskustvo koje sam uvijek mislila dati svoju djecu. Međutim, s 18 godina Bog me je pozvao u Hrvatsku kao misionarku (o tome baš ne namjeravam ovdje puno pisati. Ta priča je možda za neki drugi blog :) ).  1999. sam konačno stigla u Hrvatsku, upoznala te iste godine svog muža, oženili smo se 2001. i odmah 2002. rodio nam se prvi sin.  I kako su stvari vrlo brzo razvijali kod nas :) od 2002.- 2007. rodilo nam se 4 djece!  Bili smo, pomalo iznenađeni ali VRLO sretni! :)  I kako inače djeca jako brzo odrastu... kao da smo trepnuli i već je naš najstariji sin, Filip, postao đak.  Silno sam ga htjela školovati kod kuće ali sam u međuvremenu dobila i hrvatsko državljanstvo, djeca su sva naša hrvati po nacijonalnosti, iako svi imaju i Američko državljanstvo, podložniji smo hrvatskom zakonu dok živimo ovdje i morao je ići u školu. 

 

Opet smo trepnuli i već je naš Luka trebao krenuti u prvi razred i od tog njihovog školskog rasporeda već prvi tjedan smo muž i ja poludjeli!  Jedno jutro sam bila u molitvi i vapila Bogu:  Ne želim ovako živjeti, stalno u nekom stresu i strci.  Želim imati vremena da odgojim svoju djecu. Jednostavno sam znala da me Bog poziva da dovedem svoju djecu kući da ih ja školujem- ali KAKO? 

 

Kontaktirala sam jendu organizaciju u SAD-u- Home Schooling Legal Defense Association. http://www.hslda.org/ Oni dosta pomažu obitelji u Americi kao i u drugim zemljama kako bisu mogli školovati svoju djecu kod kuće.  Ohrabili su me da probam raditi kao što rade već nekoliko godina u Rumunjskoj.  Oni upišu svoju djecu u neku Američku školu koja dozvoljava školovanje kod kuće.  Ali ja sam htjela svoju djecu školovati po hrvatskom sistemu.  Moja je vizija da oni (baram neki od njih) ostaju u hrvatskoj i nastave Božji rad ovdje.  Na kraju, ne znam koliko sam pisama napisala raznim Američkim školama i samo sam dobila negativne odgovore- Ne, ako želite djecu ipisati u našoj školi, morate upotrijebiti naše materijale...  Do prije 2 i pol mjeseca.  Jednog dana (kao svaki drugi dan) otvorila sam komputer i išla pogledati e-mail. Vidim mail od jedne škole.  Mislim, ha, valjda me opet odbijaju...  i kad vidim: Gosp. Dučić, Da. Možete upisati djecu u FCA (Family Christian Academy http://www.familychristianacademy.com/) i upotrijebiti kurikulum koji odaberite....!  Skočila sam po telefon i ODMAH zvala muža:  NAŠLA SAM ŠKOLU, NAŠLA SAM ŠKOLU!!!  Vikala sam u telefon.  hahahaha.  Bio je to zbilja divan dan.

Upisali smo djecu u tu školu, FCA nam je poslao potvrdu da su naša djeca tamo upisana, odnjeli smo potvrdu našoj ravnateljici i ispisali djecu. Nismo mogli vjerovati kako je sve to tako jednostavno! I na kraju, imali smo veliku nakladnost u našoj školi.  Iznenadile su me naše učiteljice kad su pristale na to da mi daju završne ispite iz svakog predmeta tako da mogu ispitivati djecu na kraju godine! 

Preko interneta sam nabavila sve priručnike za učitelje (čak su mi ih iz Alfe za matematiku dali besplatno na CD-u!).  Bacila sam kurikulum iz Engleskog i odlučila djecu učiti pravi Engelski program koje djeca u SAD-u uče... za početak, koristit ću readinglessons.com http://readinglessons.com/ tako da uče englesku fonetiku.

Besplatni planner za ŠKK sam downloadirala s interneta i isprintala. http://donnayoung.org/forms/  U utorak sam imala prvi dan planiranja. Jako sam uzbuđena i jedva čekam krenuti.
Da, imam svoje strahove.  Pitam se:  Da li ću uništiti djeci obrazovanje?  Da li ću moći to sve održavati?  Da, to rade u Americi ali je sistem drugačije, da li ću uopće uspijeti?  I onda se sječam poziv koji mi je Bog dao. Želim imati više vremena s djecom da oblikujem njihov karakter, da usadim u njih Božje principe i ljubav prema Njegovom kraljevstvu...  Moram ovo raditi i moram uspijeti!