ponedjeljak, 17. rujna 2012.

Krivuja učenja



Ići s dva "učenika" (koje sam imala prošlije godine) na četiri ove godine mi je bilo dosta teško.  Činilo mi se da gubim dosta vremena i da smo stalno u nekoj strci i nemiru...
Istina je da na početku godine uvijek treba otpr. mjesec dana da se sve smiri i da baš krenemo učiti kako treba. Ali bila sam doslovno iscijeđena na kraju svakog dana i nisam bila zadovoljna sa stvarima kako idu.  Počela sam razmišljati o načinu kako radimo i da li bih mogla bolje planirati sat ili nešto učiniti kako bi oni bili mirniji- da ih ja unčikovitije učim.
Kontaktirala sam jednu poznanicu koja je iskusna "mama-učiteljica" i dala mi je jedan vrlo jednostavan ali jako dobar savijet:
"Najveći blagoslov dolazi kad "treniramo" djecu da čekaju svoj red".

Ja inače ne funkcijoniram dobro kad djeca uče različite predmete na isto vrijeme.  Poznajem mame koje to rade i za njih to jako dobro funkcijonira.  Znam jednu mamu čije jedna kći uči matematiku (jer je u tome dosta samostalna) dok s mlađom kćeri uči jedan drugi predmet, jer ona treba više pomoći.  Možda bi to vama pomoglo...  meni to ne ide izgubim se u rasporedu i više ne znam što sam radila ni što trrebam dalje.  Inače volim kad svi radimo isti predmet u isto vrijeme. Neki predmeti možemo učiti skroz skupa- npr. povijest.  Učimo iste informacije a mlađima dajem jednostavnije zadatke dok Filipu dajem malo proširenije zadatke.  Ali matematiku i pravopis je malo teže učiti zajedno. Pogledala sam te predmete  i procijenila ih- tu su stvari koje moram ipak objasniti i raditi sa svakome pojedinačno, ali ima i stvari koje mogu manje više samostalno raditi.  Npr. u matematici: Filip treba svaki dan ponoviti tablicu množenja i Luka igra neke igre koje mu pomažu učiti zbrajanje i oduzimanje, dok Vjera igra s brojalicom.  To mene oslobađa da radim s Divnom  5-10 min i dok ona samostalno radi zadatak u radnoj bilježnici, kratko radim brojeve s Vjerom.  Filip i Luka su do tada već gotovi i manje- više uvijek bude da jedan vježba već naučeno gradivo dok drugi treba učiti nešto novo. (Rijetko kad uče nešto novo u isti dan, ali ako se to dogodi ili ako netko ranije završi svoj samostalni zadatak onda imamo trenutak da vježbamo strpljenje- što gradi naš karakter i to nikad nije gubljenje vremena).

Ovo mi sad funkcijonira i dobro nam ide.



Druga stvari koja mi je pomogla je nešto što smo muž i ja nekako zajedno smislili- nagradna tablica.
Na toj tabljici sam napisala ime svakog dijeteta i ime svake nastave (imamo ih 10 svaki dan).
Postoje 3 stvari koje očekujem od njih na svakoj nastavi:

1. Trebaju uredno obaviti svaki zadatak.
2. Trebaju imati dobar stav.
3. Trebaju biti mirni i poštivati druge.

Ako ispune te tri stvari skroz do kraja nastave dobiju plus  ako ne ispune sve točke dobiju minus. Ako na kraju dana imaju 7 pluseva, dobiju malu nagradu (to može biti nešto zbilja malo kao čokoladicu ili par bombona).  Ali nama je samo pomisao na neku nagradu na kraju dana toliko pomoglo!  Imamo više mira i Filipov rukopis je PUNO poboljšao!  :)))

Ugl. dalje učimo i djeca i mama! :D


By The Way, otvorila sam facebook stranicu pod imenom Hrvatski co-op homeschoolaraca.  Stranica je za obitelji koje rade školovanje kod kuće ili za obitelji koje su su zainteresirane za to.  To je mjesto gdje možemo si međusobom pomoći, podržavati jednog drugog i djeliti svoje ideje- što nam dobro ide i što nam baš ne ide.  Dobro ste došli!






Nema komentara:

Objavi komentar