ponedjeljak, 29. listopada 2012.

Stilovi učenja

 
"Marko daj sjedi mirno!  Marko, molim te! Sjedi na guzu noge naprijed.  Marec, ajde slušaj me.  Marko... Marko....  MAAAAARKOOOO!
Je li je vam ova priča poznata?  Meni je.  Imam 4 djece i dvoje od njih koje su malo življe.  U nekim trenucima, pitala sam se, imam li hiperaktivo dijete?  Drugi su mi rekli da možda ima ADHD (a ja baš ne vjerujem u to...  baram ne kako danas daju svakom drugom dijetetu takvu diagnozu).  Ja sam govorila, ono jednostavno ima problem s disciplinom i samokontolom (što je istina).  Ali onda sam ovaj vikend doživljela nešto nevjerojatno...

U petak smo išli na izlet u Severin na Kupi gdje je Društvo prijatelje Biblije održalo jednodnevnu školu  prirode na temi "Znanost svijeta". Bili smo večinom vani i djeca su (zajedno s roditeljima) učila o vrstama zemlje, mineralima koje se nalaze u zemlji, vrstama kamenja...  Bilo je tako zanimljivo i otkrila sam nešto:  Dijete za koje sam mislila da ima duuuuugu koncentraciju koje može jako dugo sjediti, čitati, pisati i učiti je poludjelo!  Bilo je posvuda, pričalo bez dizanja ruke i generalno smetalo (ne zato što je htjelo biti zločesto nego je jednostavno bilo preuzbuđeno) i dijete za koje sam mislila da je "hiperaktivno" je bilo tiho, koncentrirano i toalno SVE upilo.  ŠTO SE DOGODILO????



Pa zapravo, znala sam što se to događa ali svejedno, ovo mi je bilo prvi put da sam vidjela vlastitim očima unčinke raznih stilova učenja i užasno mi je bilo zanimljivo gledati.

Znači, teorija je da neka djeca jako dobro uče iz knjiga i neka igrama, neka slikama i neka iz napisanih materijala...  Neću puno pisati o tome jer smatram da nisam u tome dovoljno upućena osim da sam par puta čitala o tim raznim stilovima učenja i već bila odlučila da od moje djece, jedno audio/vizualno uči, jedno je  vrlo očito kinestetičko (što znači da uči od iskustva, igara, diranja...  cijelo tijelo mu treba biti uključeno u proces učenja. Npr, kad radi matematiku ili sluša priču ono MORA micati nogama naprijed/nazad:) ) i  jedno je više tip čitanja- pisanja.

Koliko god sam znala da mi je to dijete tip koji uči kinestetički nisam znala kako da to uključim u naše školovanje doma.  Ja sam osobno više audio-vizualni tip- pokaži mi jednom i već znam, manje- više.  Ova škola prirode u Severinu na Kupi je bila totalno kinestetička, ali su također kombinirali sve druge stilove učenja!

Djeca bi na kratko učila neku priču ili pojam i na taj način bi učila ona djeca koja uče audio/vizualno

 
                          u učenju pojmova aktivno su uključili djecu- za one koje uče kinesteički

 
bili su i natpisi na papirima za djecu koja uče kroz čitanje i pisanje.
 
 
                                                                       Igrali su igre




                                                                   i istraživali



Bilo mi je toliko bogato iskustvo! Već imam ideje za buduće nastave i jedva čekam staviti ono što sam naučila u praksu!

Dakle, ako ste obeshrabrene i mislite da vaše dijete ne uči dovoljno, pročitajte çlanak koje sam tu linkala, možda samo trebate malo promjeniti tehniku.  :)

Nema komentara:

Objavi komentar