Prvi tjedan je iza nas i bilo je izvrsno!

Biiiip, bip!  Biiiip, bip!  Budila me je budilica u ponedjeljak u 5:00 sati ujutro.  Mobitel sam bila stavila prethodne noci u kupaonu tako da bih doslovno morala izaci iz kreveta ugasiti budilicu ujutro. Jer jednom kad izadem iz kreveta...  sve je ok.  Samo trebam ustati. S ocima polo otvoneni nekako nadem put do u kuhinje, napravim si kavu i sjednem na kauc.  Polako se budim dok provedem vrijeme s Bogom, citajuci Bibliju i moleci se.  Meni je ovo najbolji dio dana.  Bez toga sve ide naopacko.  Nedavno sam rekla frendici:  Ne mozes se fizicki dici ako se naprije nisi digla duhovno!  To je zbilja istina (baram kod mene).  Ako sam konstantno umorna i troma najvjerojatnije je razlog u tome da nisam dobro duhovno...  Ugl. tako mi pocne dan.

U 6:00 sam sve ostale ukucane probudila.  Vrlo jednostavno.  Usla sam u sobe i upalila sva svjetla.  Neki bi rekli da je to okrutno ali kod nas, mislim da je to najbolji nacin.  Ne budim ih osobno, vec pustim da se oni polako sami bude.  Biblije im stavim pored jastuka i odjece na radne stolove i kad se oni dignu, prvo citaju onda pospremaju kreveta, obuku se i dodu dolje obaviti svoj "chore" (kucnu duznost). 

U 7:00 smo vjezbali.  Krenula sam u ponedjeljak s aerobikom ali decki jednostavno nisu bas bili odusevljeni s aerobikom.  Drugi dan Luka uopce nije htio sudjeovati i kad sam ga pitala zasto, rekao mi je:  Sramim se, mama!  Ajme, jadan...  priznajem da je aerobik vise za zenski rod, ali nisam znala sto da radim, jer nogomet i granicar bas ne mozes igrati u kuci, a vani na ulici nije bas preporucljivo...  Tada je Mario spasio situaciju! Dosao je dolje i rekao: Hajde decki hocemo li mi svoje vjezbe raditi gore?!  Bas mi je bilo drago!  Sada decki svako jutro vjezbaju svoje vjezbe gore dok mi cure uzivamo u aerobik dolje!  Divna i Vjera su , btw, odusevljene s aerobikom! :D

Poslije aerobika sljedi dorucak pa onda prvi sat- Biblija.  Mario vodi taj sat i meni je vrlo drago zbog toga.  Prvo, slavimo Boga i onda on cita iz Biblije (trenutno citamo iz 1. Korincanima).  Razgovaramo o citanom tekstu, sto to znaci, zasto je Pavao govorio neke stvari i onda molimo zajedno.  Imamo tekst koji djeca uce napamet, itd.  Prije nego sto smo krenuli (dok sam jos radila pripreme za SKK) nasla sam popis karaktarnih kvaliteta na internetu  http://ati.iblp.org/ati/family/curriculum/characterqualities.pdf?show=true ( Sad za vas koji ne vole Bill Gothard-a i njegove materiale...  ne slazem se sa svime sto on govori ali mislim da ima puno dobrog u njegovim materijalima.  Uzmem ono sto mi se svide i odbacujem ono sto mislim da je van balanca.  ). i prema tom popisu, procijenila sam svoju djecu- koje su im 3 najvece jakosti i koje su 3 najvece slabosti.  I od te 3 najvece slabosti, procijenila sam koja je prva najveca slabost i prema tome odlucila na koju karaktarnu kvalitetu trebamo raditi prvo.  Nakon citanja Biblije i molitve uzimamo oko 15, 20 min da radimo na tim karaktarnim kvalitetama. Naravno, radimo na to kroz cijeli dan ali, u to vrijeme radimo neke odredene stvari.  Trenutno radim prema ovim materijalima: http://www.characterfirst.com/aboutus/downloads/  Jako su kvalitetni i odusevljena sam s njima!

Poslije Biblije slijedi 40 min "Etike" hahaha (to je lijepi naziv za ciscenje kuce- ili sto bisu moji klinci nazivali "maltretiranje djece"! hahaha)

.  Prvi dan smo naucili kako pocistiti njihovu sobu.  Naucili su skinuti plahte s kreveta i objesiti svoje deke vani na balkon da se luftaju, oprati prozere, brisati prasinu i pomesti i oprati pod.  Drugi dan smo to ponovili u sobu od cura.  3. dan smo naucili cisiti WC. Jedan od mojih sinova se JAKO bunio kod ciscenja WC skoljke.  Pitala sam ga: a sto ces raditi kad budes sam zivio u svojoj kuci bez mene, tko ce ti cistiti WC skoljku?  On je rekao:  Moja djeca! hahahaha. Ali ozbiljno, mislim a je ovaj sat cak mozda najvazniji od svih jer gradi njihov karakter.  Nauce voljeti raditi. I ako ne vole ono sto rade, nauce to svejedno raditi i ako ne mogu to veselo raditi, baram da brzo naprave bez gundanja!

Nakon toga slijedi Matematika.  Ovaj tjedan sam doslovno vidjela ljepotu SKK.  Filip bas nije dobro pohvatao neka gradiva oduzimanja trozamenkastih brojeva.  Jucer smo trebali (po planovima) ici dalje, ali sam stala.  Rekla sam mu da necemo ici dalje dok ne bude dobro shvatio gradiva, jer nema smisla ici dalje.  Ostali smo raditi na tome skroz dok nije dobro shvatio.  Mislim da je konacno skuzio ta gradiva, ali cu mu dati nastavni listic u ponedjeljak da provjerim njegovo znanje da li je zapamtio ono sto je naucio.  Meni je to fenominalno da mozes stati i ponoviti nesto skroz dok diejte ne shvati.  Ne moras se zuriti dalje. Sve nauce u miru, bez pritiska.

I nakon matematike sljede drugi predmeti...  dobro, napisala sam raspored u prethodnom postu.

 Naucila sam neke stvari ovaj tjedan.  Skuzila sam kako da se bolje pripremam za svaki sat, recimo, ako cu poceti prvo raditi s Lukom onda cu za Filipa imati radni listic koji ce rijesiti dok radim s Lukom.  Ili ako zelim prvo raditi s Filipom, npr, hrvatski, onda cu reci Luki da izvadi pisanku i vjezba pisano slovo koje je jucer naucio... ili tako nesto.  I manje vise to za sada dobro funkcijonira. 
Oko 17 sati kuham za sljedeci dan tako da vec imam skuhan rucak i ne moram misliti puno o tome. 
Djeca legnu spavati oko 19:30, 20:00- mozda zvuci rano ali se dizu u 6 i budu stvarno umorni.  Kad oni legnu onda ja odmah izvadim prirucnike i planiram drugi dan. Radim do negdje 21:00, 21:30  Napravim si dobar spisak kad cu sto raditi, s kojom djetetom cu prvo raditi i sto ce drugo dijete raditi za to vrijeme.  Vrlo detaljno sve pisem tako da znam tocno sto cu raditi u koje vrijeme i kako.  Moja mama je uvijek rekla o radu s djecom:  "Imaj dobar plan, jer ako ti nemas dobar plan za njih oni ce sigurno imati plan za sebe i taj njihov plan, vecinom nije dobar!"  hahaha. Napisem dnevni plan na obican komad papira... ne trebas imati nekavu posebnu formularu za to...

Skolovanje kod kuce nije lako...  zahtjeva puno vremena i truda, ali mogu reci da, iako ja puno vise radim (nemam sada toliko vremena za sebe koliko sam imala prije) imamo mir u svoj dom.  To smo osjetili prvi dan kako smo krenuli- doslovno kao da je Bozji blagoslov sisao na nas dom.  Nema vise taj stres koji je dolazio uz skole.  Djeca su puno mirnija i rade brze, kvalitetnije i PUNO urednije nego sto su radila u skoli (mislim da je to zato sto se mogu usreditociti i nema tog stresa vise). 

Imala sam jedno dijete koje se prvi dan bunio na svaki predmet!  Drugi dan je vec bio mirniji i treci dan se glupirao na skoro svaki predmet. :D  To je za ocekivati.  On ne voli promjenu ali kad se smiri i osjeca se slobodno onda pretjeruje i glupira se do besvesti! haha.  Meni je drago sto ga imam kuci da ga dobro naucim red i granice u ponasanju...  uciteljica u skoli to ne moze raditi jer nema vremena.  Ona se od takve djece samo zivcira.

Razbolila sam se (i na to sam bila spremna) odmah drugi dan kako smo krenuli.  Pokusala sam raditi kroz bolest ali nisam uspjela i danas sam morala stati i uzeti slobodan dan, jer jednostavno niam mogla vise. Mislim da je to od stresa na tijelu.  Organizam se mora naviknuti na rano dizanje i manje odmora, ali nakon par mjeseci doci ce to sve na svoje.  Sve je to ok i normalno i planirala sam bila u svoj raspored oko 30 dana za bolovanje.

To je sve sto sam ovaj tjedan dozivljela i naucila.  Sve u svemu bio je vrlo uspjesan tjedan.  ZIVIO SKOLOVANJE KOD KUCE!