Promjene

Jedan razlog zbog cega sam htjela skolovati svoju djecu kod kuce je bio zato sto sam vidjela (gotovo odmah kako su krenuli u 1. razred) kako skola ima los utjecaj na moju djecu.  Sad, neki bi rekli da ne mogu drziti svoju djecu pod stakleno zvono, da krscanska djeca trebaju nauciti sto prije biti sol i svijetlo u svijetu, da ne mozes ih zauvijek zastititi, da ih Bog stiti i trebamo imati vjeru i Njega, da ih moras nauciti zivjeti u realnom svijetu.  I donekle, slazem se sa svim argumentima... ALI:

1.  Ne drzim djecu pod stakleno zvono, ali stitim ih od losih utjecaja jer sama Biblija kaze da lose drustvo pokvari dobar karakter!

2.  Da, nasa djeca trebaju nauciti biti sol i svijetlo i tu je kljucna rijec NAUCITI!  Od tog vremena sto su proveli u skoli i vremena koje nam je trebalo da obavimo zadace poslije...  ostalo nam je vrlo malo vremena da ih naucim biti sol i svijetlo u svijetu.  I na kraju krajeva uvijek sam mislila: kako ja mogu tocno znati sto moja djeca tamo rade, o cemu razgovaraju i tko na njih utjece vise od mene i Boga?

3.  Ne mogu svoju djecu zauvijek zastititi ali dok su jos mali i trebaju moju zastitu, jer ne znaju sto je za njih dobro, svakako ih budem zastitila.

4.  To je svakako istina da Bog stiti nasu djecu. Imam toliko svjedocanstava o tome kako je zbilja Bog zastitio moju djecu i slava Njemu! Medutim, kome je Bog dao Filipa, Luku, Divnu i Vjeru?  Meni i mom muzu i dao nam je zdravu pamet da ih MI odgajemo, zastitimo i naucimo biti dobri, odgovorni gradani i da mu sluze u Njegovom kraljestvu.

4.  Ucim ih svakako zivjeti u realnom svijetu ali s kulturom, dobrom ponasanjem i ljepim menerima (to svakako NE uce u skolu). 'Ajmo biti MI realni: jedna uciteljica ne moze 30-oro djece uciti niti ponasanje, niti kulturu. Ona se trudi ali ne stigne od onog koji stalno ide na WC pa onog koji se vjecno glupira i onog koji stalno hoce nesto pitati...   Nazalost, djeca manje vise jednu drugu odgaju u skoli i takav odgoj ne zelim za svoju djecu.

Dakle, kakvu sam promjenu uocila u svoju djecu otkad su prestali ici u drzavnu skolu?  Vrlo pozitivnu.

Mario i ja smo uocili odmah nakon 2 tjedna kako se nasi sinovi drugacije ponasaju.  Nismo niti krenuli sa SKK (jos smo bili na zimskim praznicima) i vec se vidjelo da su manje napeti i radosniji nego sto su bili prije.  Nas najstariji sin (Filip) je bio dosta napet i pritisnut dok je bio u skoli.

Onda sam uocila kako su sve vise zainteresirani za neke mirnije (mogla bih reci cak vise naivne) igre, igracke, itd.  Manje ih su zainteresirale stvari uvezi carolije, magije, vracarstva, itd.- stvari koje su njih fasinirale a mene zabrinjavale, jer sam smatrala da takve stvari nisu Bogu ugodne.

Vidim kako ih sve vise zainteresira duhovne stvari.  Sve vise razgovaraju o tekstu koju Mario cita ujutro iz Biblije.  Sve vise pjevaju i slave Boga.  Na sluzbama su poceli sudjelovati u slavljenju (nesto sto nisu nikad prije radili). 

Ako nas poznajete nemojte misliti da su moja djeca sad pocela biti savrsena jer NISU!!!  Daleko od toga hahahahahaha.  Ali samo kazem da smo uocili pozitivne promjene.
Ako se ne slazete sa mnom...  to je ok.  Imate pravo na to ali bih voljela da razmislite o jednoj stvari...

Nijedan vojni general nece vojnika slati u boj dok nije obucen do kraja.  To je ono sto ja sad radim.  Pripremam svoju djecu za duhovni rat.  Nisu jos spremni uci u boj...  ali ce biti!!!