Je li moguće djecu vratiti u sustav?

Puno je vremena već prošlo otkad sam išta napisala na ovom blogu. Ima više razloga za to: 

1.  nedostatak vremena za pisanje

2.  dojam da sam zaista rekla sve bitno za reći o školovanju kod kuće, ali najveći razlog je bio sljedeće:

Usred Filipove pete godine škole sam uočila jedan problem. Filip, najstariji (u je bio u 5. razredu i Vjera (najmlađa) je počinjala s “malom školom” i već tada mi je bilo teško pomiriti taj raspon u godinama... Kad je Filip došao u 6. i. Vjera u 1. bilo mi je zaista teško. Znam da ima roditelja koji kažu da to uspješno rade, ali ja sam imala dojam da Filip ne dobiva dovoljno i Vjeri ide sve preko glave pa sam počela istraživati online škole kroz koju bi svatko dijete posebno imao svoja predavanja. Ja sam osobno 1993. g završila srednju školu preko videa na taj način i ta ista škola (ABeka Academy) sada nudi školovanje online- naravno, na engleskom jeziku. Od svega što sam pogledala, oni su mi bili najjeftinija varijanta, ali nudi i vrlo visoko (klasično) obrazovanje. Ono što mi se najviše svidjelo je da snimaju prave razrede koje su interaktivni tako da djeca koja gledaju znaju kako se djeca iz razreda zovu, vide i čuju tu djecu, te učitelji vrlo često se obraćaju djeci “koja gledaju”. Mojima je kroz takvo školovanje engleski jezik doista ojačao, ali zbog toga što je takvo školovanje isključivo ponuđeno na Engleskom smatrala sam da nemam vama puno za reći. :)

Međutim, prije 2 godine moj najstariji (Filip) je izrazio želju da se vrati u Hrvatsku školu i krenuli smo ponovo u nepoznati teren. 


Kako se vratiti u sustav jednom kad smo izašli iz njega i je li to zapravo uopće moguće?

Prvo što smo odlučili nakon razgovora s više ravnatelja iz raznih strukovna škola i gimnazija je da je MOŽDA lakše da se djeca prebace nakon završene prve godine srednje škole doma u 2. godinu srednje u državnoj školi, jer u tome slučaju ne izbroje bodove itd nego pogledaju samo ocijene iz 1. srednje i na temelju toga donesu odluku hoće li primiti to dijete ili ne. Negativa strana (zato sam gore rekla možda) je da budu imali razlikovne ispite za polagati. 

Način kako smo mi to napravili je da smo u 6. mjesecu (čim je završio školu) naručili Filipove ocijene (transkripte) iz Family Christian Academya.

Kad su stigli u poštu, naručili smo tri kopije od javnog bilježnika i odnijeli sudskom tumaču na prevođenje. Onda smo odabrali 3 smjerova na koje smo predali Filipove transkripte zajedno s zamolbom i dokumentacijom za upis u školu. 

***Ono što NISMO radili što bih promijenila je...

Filipove ocijene su jako kasnile u pošti iz SADa i čekali smo ih jer smo smatrali da nemamo što tražiti od škole bez tih papira. Ali da mogu otići natrag u vrijeme, otišla bih do škole odmah početkom ljetnog roka, razgovarala sa ljudima u školi i predala zamolbu s objašnjenjem da ocijene dolaze iz SADa tako da mi tamo “rezerviraju” mjesto. To nisam napravila i zbog toga u ljetnom roku se kvota ispunila za smjer koje je Filip htio i morali smo dopise napisati školi i ministarstvu i okolo potegnuti veze... na kraju ga je Nastavničko vijeće u školi ipak odlučilo primiti, ali smo odluku dobili tek vikend prije početka škole i to je bio nepotreban stres i za nas i za tu školu (i želim reci da sam vrlo zahvalna ravnateljici koja je predivna osoba, otvorena za nas i pokazala razumijevanje za naš slučaj). 

Dakle, Filip je ipak bio primljen u školu... znači moguće je vratiti se u sustav nakon odlaska iz njega.  Treba se malo baviti s papirologijom, ali moguće je (barem je nama bilo moguće).

Hoće li Filip uspjeti pohvatati sve nakon toliko godina u drugom školskom sistemu? Ne znam. Nadam se. Vjerujem da može ako se dovoljno potrudi. 

Osjećam li poraz zbog toga što mi je dijete tražilo da se vrati u školu? NE!

Zašto bi? Ne gledam na to osobno. Ne gledam na to kao da mu nije bilo dovoljno lijepo doma. Gledam na to (broj jedan) kao njegovo pravo i (broj dva) kao da se sazrio i želi se osamostaliti i to je zdravo i normalno. Ne gledam na školovanje kod kuće kao nešto što je bolje ili sustav koji je napredniji od drugih sustava nego kao nešto drukčije (naš osobni odabir koji je bio za TO vrijeme)…


... i sad je novi put pred nama. 

EDIT:

Trebam vam otkriti što smo saznali nakon pisanja ovog posta o upisivanju Filipa u srednju školu. Za Luku nismo čekali do 2. godine srednje jer je Filip morao na kraju polagati ralikovne ispite.To je bilo dosta naporno. S Lukom smo to riješili na sljedeći način:

1. Naručili smo njegove ocjene iz FCA

2. Dali na stručni prijevod kod sudskog tumača

3. Ovjerili prjevod kod javnog bilježnika

4. Poslali u Agenciju za obrazovanje 

i to je taj postupak.